CAZIN - U centru Ostrošca nadomak Cazina smještena je mala naoko neugledna kovačka radnja, koja pripada pedesettrogodišnjem Nuriji Duriću. On je danas jedini kovač u ovom krajiškom mjestu, gdje držanje i uzgajanje konja ima viševjekovnu tradiciju.
Nurija Durić kaže kako je nekada konj bio kao član porodice pa je skupa s ukućanima i živio u jednoj kući.
"U starim bosanskim kućama konji su držani u prizemlju, a ukućani su živjeli na gornjem spratu. Ovo je oduvijek bio pogranični kraj i nikada niste znali kada će vam neko ukrasti konja i odvesti ga preko granice", uz smijeh kaže Nurija.
Dodaje kako je nekada valjalo i glavu spasavati bježanjem pa je blizina konja ukućanima ulivala dodatnu sigurnost. Lupa kovačkih čekića nekada se prolamala Ostrošcem jer je bilo nekoliko kovačkih radnji. Nurija Durić je, kako kaže, ovaj zanat naslijedio od svog oca Šerifa, čuvenog kovača. U međuvremenu, kovačnica je bilo sve manje, a danas je jedino ova preostala.
"Da budem iskren, posla je iz godine u godinu manje. Manje je i konja za potkivanje, a tržište su preplavili industrijski proizvodi pa je i za kovača manje posla", s uzdahom kaže Nurija. Inače, ovaj kovač je nadaleko poznat po izradi potkovica za konje, koje kupuju ne samo njegovi Cazinjani, nego i kupci iz drugih gradova pa i s područja susjednog entiteta. Ovaj kovač je pravi majstor i za potkivanje konja, za šta su potrebni veliko znanje i umješnost.
"Konja nije teško potkovati ukoliko je miran. Tada sve bude gotovo za pola sata. Ali problemi su kada čovjek dovede mladog konja kojeg treba prvi put potkovati", ističe kovač. Uz smijeh upoređuje to sa seoskom mladom koja prvi put u životu obuče štiklu. Iako je posla manje, Nurija ne planira da zatvori svoju kovačku radnju i kaže da će se do kraja života baviti ovim zanatom.
"Imam sina koji trenutno radi u Njemačkoj. Sumnjam da će nastaviti porodičnu tradiciju", sumorno kaže uz konstataciju kako će kovački zanat u njegovom Ostrošcu za nekoliko decenija vjerovatno izumrijeti.