BANJALUKA - U BiH neosporno postoje naftna nalazišta i koncesiju na njihovu upotrebu trebalo bi zajedno da daju FBiH i RS, kaže Ranko Cvijić, član Komisije za koncesije RS.
Na najave koje se mogu vidjeti u federalnim medijima, da bi FBiH ubrzo mogla dodijeliti koncesije za istraživanje i eksploataciju nafte, Cvijić kaže da oni to ne mogu bez saglasnosti RS, pa čak ni Rafinerije u Brodu, jer je ona uložila ogromna sredstva u istraživanje.
On podsjeća da su Dejtonskim mirovnim sporazumom, entiteti isključivi titulari mineralnih resursa, te da shodno tome, samo nadležna ministarstva, odnosno vlade RS i FBiH, mogu da, na svom prostoru, daju rješenja i potpišuju ugovore o koncesiji za istraživanja, odnosno korišćenja mineralnih resursa, pa i nafte i gasa.
Međutim, Cvijić kaže da je kod nafte specifična situacija jer se ispitana neka ležišta protežu duž entitetskih granica.
Cvijić je podsjetio da su istraživanja od 1989. godine locirala četri prioritetna naftna polja i to južno od Šamca/Bosanskog Šamca površine 22 kilometra kvadratna, jugozapadno od Orašja površine 37 kilometara kvadratnih, području Tuzle od 22,5 kilometara kvadratnih i Lopara površine 21 kilometar kvadratni.
"Naftno polje kod Tuzle se cijelo prostire na područiju FBiH, a polje kod Lopara je kompletno u sastavu RS", kaže Cvijić, dodajući da druga dva polja prelaze entitetske granice, te zajednički pripadaju FBiH i RS.
Prema njegovim riječima, na ta dva zajednička polja nemoguće je da jedan entitet da koncesije bez saglasnosti drugog.
Kako kaže Cvijić, izvjesno je da u četri ispitana ležišta ima oko 50 miliona tona nafte, te da je teško vjerovati da bi nekom bilo interesantno da ulazi u posao, a da ne dobije koncesiju na kompletnu količinu.
On ističe da je Rafinerija u Brodu prije prošlog rata u BiH bila nosilac istraživanja, a prema zakonima BiH i entiteta, prednost pri dobijanju koncesije dobijaju firme koje su radile na tim poslovima i prije rata.
Što se tiče istraživanja u Dinaridima i sjevernoj Bosni, Cvijić navodi da postoje indicije da i tu postoje naftna ležišta.
Interesantno je da je američka kompanija AMOCO, koja se u međuvremenu raspala, vršila opsežna istraživanja u područiju Dinarida. Tačni rezultati završenih ispitivanja nisu poznati, ali interesantno je da su Amerikanci tražili ugovor od 35 godina za istraživanje i eksploataciju, što jasno pokazuje da su vjerovatno otkrili značajna ležišta.
Takođe je interesantno da je nepoznata sudbina elaborata koji je napravila američka kompanija, jer prema nekim informacijama on je predat "Energoinvestu", ali u tom sarajevskom preduzeću tvrde da nikada nije stigao do njih. Do sklapanja ugovora nije došlo zbog izbijanja rata.