SARAJEVO - Ne postoje zakonske smetnje da političke stranke u BiH od svojih članova naplate finansijsku odštetu u slučaju napuštanja partije, tvrdi nekolicina poslanika u bh. parlamentu.
Među prvim strankama koje su javno obznanile da napuštanje njihovih redova podrazumijeva isplatu basnoslovnih odšteta je Narodna stranka Radom za boljitak, koja od svog vijećnika Marka Gilje u Gradskom vijeću Mostar traži odštetu od 500.000 KM.
Jerko Ivanković Lijanović, potpredsjednik ove stranke, smatra da je sasvim normalno da se i u političkim odnosima sklapaju ugovori.
"Sklopili smo ugovore prije izbora sa svim svojim kandidatima kako ne bismo prevarili svoje birače odstupanjem od programa ili izlaskom iz stranke. Odšteta je ista ako odluče da napuste stranku sa bilo koje funkcije", kazao je Ivanković Lijanović i dodao da im nije cilj da naplate ovaj novac, nego da pojačaju odgovornost.
Jozo Križanović, poslanik SDP-a u Predstavničkom domu, tvrdi da je i on potpisao ugovor sa svojom partijom kada se kandidovao na prošlim izborima i smatra to sasvim normalnim odnosima.
"U moju političku promociju u izbornoj kampanji ulagala je moja stranka i ako dođe do razlaza iz bilo kojeg razloga logično je da imam i ja određene finansijske obaveze, jer ulažući u sebe možda sam oštetio nekoga drugog člana", ističe Križanović.
Momčilo Novaković, koji je nedavno napustio SDS, kaže da nije imao nikakav ugovor, a vlasnik je svog mandata u parlamentu BiH.
"Ako već nismo uspjeli sve ovo izbjeći u Izbornom zakonu, onda to treba regulisati drugim zakonom, ali treba izbjeći svaku trgovinu mandatima ili bar predvidjeti takve sankcije da ne padne nikome na pamet da se to desi", tvrdi Novaković.
Šefik Džaferović, poslanik SDA, smatra da je dobro što je Izbornim zakonom regulisano da mandat pripada poslaniku, te da članovi njegove partije nemaju nikakve ugovore jer je zakon jasan.
Drago Kalabić, poslanik SNSD-a, smatra da je Izborni zakon BiH nedorečen jer međunarodna zajednica nije dozvolila izmjene po kojima bi mandat pripadao stranci, a ne poslaniku.
"Postojećim zakonom poslanici su nezavisni od stranaka jer su vlasnici svojih mandata. Onda političke partije ugovorima pokušavaju stvoriti tu zavisnost. Ako bi se mijenjao Izborni zakon da su partije vlasnici mandata, onda bismo imali stabilnost u parlamentima, ali bi bilo nestabilnosti u partijama", kaže Kalabić.
On naglašava da se politički stav ne može mjeriti novcem, te su ugovori takve vrste upitni.
I za Branka Petrića, člana Centralne izborne komisije BiH, ovakvi ugovori su upitni jer se postavlja pitanje slobodnog političkog organizovanja, što je ustavna kategorija.
Ističe da CIK BiH finansijske transakcije u strankama prati na osnovu Zakona o finansiranju političkih partija i obaveznih revizija finansijskih izvještaja stranaka.
Poslanici kažu da njihov odnos sa strankama reguliše Izborni zakon BiH, ali i statuti svake partije.
Nema zakona
Većina poslanika smatra da je BiH potreban zakon o političkim partijama ili političkom organizovanju. Šefik Džaferović kaže da bi ovim zakonom uredili brojna pitanja, a bio bi onemogućen rad neofašističkim strankama, te da mnoge stranke ne bi imale u svom nazivu imena haških optuženika.
"Kod nas se političke stranke upisuju u registre lokalnih sudova i ne postoje jednoobrazni standardi. CIK je uradila jedan takav nacrt zakona i dostavila kolegijima parlamenta, ali za to nema političke volje", ističe Džaferović.