Ranko Škrbić, ministar zdravlja i socijalne zaštite RS, smatra da zakon o lijekovima BiH, koji se pripremao sedam godina, i koji je sačinjen već duže od godinu dana i nekoliko puta se nalazio u parlamentarnoj proceduri, još nije usvojen iz političkih razloga, te zbog lobija farmaceutske industrije iz Federacije BiH.
NN: Kako Vi ocjenjujete pripremljeni zakon o lijekovima BiH?
ŠKRBIĆ: O zakonu o lijekovima BiH se priča više od sedam godina. Bilo je nekoliko pokušaja da se donese zakon. Profesionalne radne grupe stručnjaka iz RS i Federacije intenzivno su radile na njegovom donošenju. Proces je trajao nekoliko godina, a intenzivirao se prošle godine donošenjem radne verzije zakona, koja je naišla na određene probleme, posebno na neadekvatno razumijevanje od strane proizvođača i od strane regulative, te nekih drugih zainteresovanih strana. Ipak, konačno se došlo do konsenzusa i mogu reći da je ovako pripremljen zakon u potpunosti usvojio sve direktive Evropske unije, koje se odnose na ovu oblast. Ljudi iz OHR-a su preuzeli aktivnosti koordinacije tog posla i mislim da su ga jako dobro obavili.
NN: Uprkos tome zakon još nije usvojen. Zbog čega, i kome je u interesu da ne dođe do njegovog usvajanja?
ŠKRBIĆ: Kada je zakon došao u fazu usvajanja počele su određene igre i polemike da li zakon, takav kakav jeste, može da se usvoji ili ne. Bilo je različitih viđenja pojedinih proizvođača u BiH koji su osporavali neke članove, prije svega član 58 i 140. Oni se odnose na to da li proizvođač u sklopu svog proizvodnog pogona mora da ima i laboratoriju za kontrolu kvaliteta. Evropske direktive ne traže taj uslov za davanje saglasnosti proizvođačima za proizvodnju. Dakle, proizvođač može uzeti nezavisnu laboratoriju koja će vršiti kontrolu njegovih proizvoda. Međutim, neki proizvođači u BiH su se tome protivili, vjerovatno zbog konkurencije. Time bi drugi, manji proizvođači, koji smatraju da je BiH interesantno mjesto za ulaganje, u startu morali da prave ne samo proizvodni pogon, nego i laboratoriju za kontrolu, što odvraća potencijalnog investitora. Mi smatramo da ne treba vršiti segregaciju i stvarati otežavajuće uslove za određenu vrstu proizvodnje koju bi neko htio da pokrene u BiH.
NN: Savjet ministara BiH pretprošle sedmice ponovo nije usvojio zakon o lijekovima. Šta je ovaj put bilo sporno?
ŠKRBIĆ: Ponovo su bili sporni pomenuti članovi, ali odjednom je, vjerovatno iz političkih razloga, došao u pitanje i član četiri, koji definiše sjedište agencije za lijekove. Mi smatramo da bi bilo šteta ugasiti Agenciju za lijekove RS i početi iznova formirati jedno regulatorno tijelo u Sarajevu. Iz tog razloga ne mogu da shvatim zahtjeve, koji su više političke prirode, a koji dolaze iz Sarajeva, da sjedište agencije mora biti u Sarajevu. Ja kažem da ono ne mora biti u Sarajevu. Mi smo dali kompromisno i veoma logično rješenje. Smatramo da centar regulatornog dijela agencije treba da bude u Banjaluci, a da kontrola kvaliteta treba da bude u Sarajevu, jer Sarajevo ima respektabilnu laboratoriju opremljenu savremenom opremom. To je bilo sporno i vidim da su neki ministri imali političke instrukcije da se to ne usvoji. Agencija za lijekove RS radi već pet godina, ima oko 40 zaposlenih, a od toga više od 25 fakultetski obrazovanih ljudi raznih profila. Agencija veoma dobro radi svoj posao i u regionu je najdalje otišla u smislu prihvatanja regulatornih principa koje EU definiše. Bio je sporan i dio koji se odnosi na članove komisije za lijekove, a koji predviđa da budu četiri člana iz Federacije, tri ili dva iz RS, jedan iz Brčko distrikta. Smatramo da je to tendenciozno i nedopustivo. Ne može se za tako važne stvari, koje su tehničke prirode, unositi sistem odlučivanja koji je većinski i koji bi podrazumijevao odluke koje mogu biti na nečiju štetu u tom procesu odlučivanja. Očigledno se u našim uslovima pokušava sve, pa i zakon o lijekovima, koji je čisto tehničko pitanje, politizirati.
NN: Da li se proizvođači iz Federacije plaše usvajanja jedinstvenog zakona, koji bi značio i jedinstveno tržište?
ŠKRBIĆ: Mi smo još 2000. godine donijeli odluku da otvorimo granice i RS ima najtransparentnije tržište u regionu. Kod nas se mogu naći svi proizvođači. To je jedan od razloga zašto proizvođači iz Sarajeva, možda, strahuju da će im tržište značajno pasti i da će im cijene lijekova pasti. Proizvodi `Bosnalijeka`, na primjer, su daleko skuplji u Kantonu Sarajevo nego u RS. Cijene diktira politika kako bi `Bosnalijek` imala veće prihode. Logično je da farmaceutskoj industriji Federacije ne odgovara jedinstveno tržište lijekova jer sada imaju monopol. A ako otvore granice i tržište, logično je da će i promet i cijene proizvoda padati. Radi se sigurno i o lobijima koji ne dozvoljavaju da se zakon usvoji i u potpunosti implementira. Dakle, imamo dvostruke ili trostruke aršine. Svaki put se nađe neki razlog samo da se odugovlači sa usvajanjem zakona.
Stanje haotično u Federaciji, a ne u RS
NN: U posljednje vrijeme često se govori o haosu koji vlada na tržištu lijekova. Kako gledate na te komentare?
ŠKRBIĆ: Mediji iz Federacije me često pitaju slažem li se da je stanje haotično. Ja im kažem da kod njih možda jeste haotično, ali kod mene nije. Mi imamo jedinstvene liste u čitavoj RS, jedinstven pristup registraciji u čitavoj RS, uravnotežene cijene lijekova i ja s te strane ne mogu reći da je kod nas haos. Naprotiv, imamo prilično sređenu situaciju i to mogu da potvrde i predstavnici proizvođača, i institucija i pacijenti.