Gradić doskora poznat po pravljenju dobre sudžuke i kožarskoj industriji, koji je ljetos došao u žižu bh., ali i svjetske javnosti hrabrom tvrdnjom Semira Osmanagića da je dom monumentalnih piramida, kao da se vraća svojoj ne tako slavnoj "pretpiramidalnoj" svakodnevnici.
Putnik namjernik prolazeći ovih dana kroz Visoko teško je mogao zaključiti da je ovaj gradić tokom ljeta posjetilo 200.000 turista, kako tvrde čelnici Fondacije `Arheološki park: Bosanska piramida Sunca`. Visočani, koji ljetos nisu ni o čemu drugom pričali nego o piramidama i o tome kako oni žive u kolijevci civilizacije, i danas ne žele ni u šali kazati da piramida nema. Stvar ponosa je da se gosti na razne načine ubjeđuju da piramide postoje.
`Istina je da je sada malo manje raje nego ljetos, kada je vikendima znalo doći i po nekoliko desetina hiljada ljudi. Tada je bila ludnica. Uglavnom sada dolaze manje grupe, pitaju gdje su piramide i mi ih uputimo`, kazao je prodavač na ulici, kojeg svi oslovljavaju nadimkom Pele.
Pele se žali da suvenire s motivima piramida prodaje manje nego ljetos. Kao posebnu preporuku pokazao nam je malu gipsanu statuu Semira Osmanagića, koji u Visokom i dalje važi za jednog od glavnih heroja.
`Kipić je napravio jedan lokalni umjetnik, a za cijenu ćemo se dogovoriti`, ubjeđuje nas Pele i nudi se da od kolege `ako smo zainteresovani` donese još suvenira.
Iako na prvi pogled Visoko izgleda kao i svaki drugi srednjobosanski gradić, pokoji znak, kao što su reklame za farmerice u obliku piramide ili lokalni motel, koji sada nosi ime `Piramida Sunca`, govori da se ovdje nešto čudno dešava.
`Nemojte, majke ti, vi iz Sarajeva s tom pričom da nema piramida. Čovjek radi, kopa i ne može me niko ubijediti da su one iskopine nastale slučajno`, kazao je Visočanin Dževad, kog smo zatekli kod prijatelja u zanatskoj radnji. Dževad se spremao da krene do Plješevice, piramide Mjeseca, gdje je otvorio kafanu. Srdačno nas poziva da dođemo na piramidu Mjeseca i popijemo piće u njegovom `ugostiteljskom objektu`.
Na piramidi Mjeseca, naizgled običnom brdu u čijem podnožju su sagrađene kuće iz predgrađa Visokog, nema puno užurbanosti. Za vrijeme jednosatne posjete ekipe `Nezavisnih` iskopine je obišlo desetak ljudi. Iz Fondacije tvrde da je tokom vikenda došlo oko 5.000 posjetilaca iz raznih dijelova svijeta.
`Sada zatrpavamo ovo što smo otkopali, jer se bojimo da će zima i snijeg učiniti svoje, te da će zatrpati sonde. Tokom zime ćemo samo nekoliko sondi ostaviti otvorene, da ljudi mogu da vide, a ostale ćemo pokušati zaštititi`, kazao je Haris Delibašić, ljubazni mladić koji je zadužen da za znatiželjnike organizuje obilazak piramide. Haris, koji je završio menadžment i govori dva strana jezika, honorarno je zaposlen u Fondaciji i kaže da mu je taj novac jedini izvor prihoda.
Na putu ka vrhu piramide, gdje se iskopani dijelovi stepenaste piramide, ide se vijugavim strmim putem. Negdje na sredini brda Plješevica naišli smo na desetak razbacanih i na brzinu sklepanih drvenih stolova koje Dževad ambiciozno naziva `kafanom`. Na putiću postavljena su tri natpisa: `debela hladovina`, `Kod č