SARAJEVO, BANJALUKA - U BiH su, izuzimajući Brčko distrikt, od početka procesa privatizacije preduzeća ukupno raskinuta 44 kupoprodajna ugovora i to sve u FBiH, podaci su entitetskih direkcija za privatizaciju.
U postupku raskida ugovora je 41 slučaj privatizacije u FBiH, dok je u RS to izvjesno samo kod jednog preduzeća.
U Agenciji za privatizaciju FBiH potvrđuju da su raskinuli ili je u postupku raskida svaki sedmi potpisani ugovor, koji su potpisali sa kupcima državnog kapitala, uglavnom zato što kupci nisu ispunili obaveze ulaganja i zapošljavanja, te isplate doprinosa i neto plata.
Najveći broj raskinutih ugovora u FBiH, po 12, odnosi se na firme iz Unsko-sanskog i Zeničko-dobojskog kantona, dok je u Kantonu Sarajevo pokrenuto najviše postupaka za raskid, njih 69.
`Stepen izvršenja obaveza je 65 odsto. U toku je kontrola za 200 ugovora, a 302 su izvršena. Od ovih gdje je raskinut ugovor, stečaj je pokrenut u devet firmi`, istakao je Enes Ganić, direktor Agencije za privatizaciju FBiH.
U RS, de jure nije bilo raskida ugovora, ali je u martu prošle godine poništen kupoprodajni ugovor za preduzeće `Glas srpski - Grafika`, koji su potpisali Direkcija za privatizaciju i `Ideal kompani` iz Banjaluke. U evidenciji se taj slučaj ne vodi kao raskid jer se, po zahtjevu kupca, desio ubrzo po parafiranju ugovora, pa pravno nije ni stigao da stupi na snagu.
U toku je, pak, postupak sporazuma o raskidu ugovora o prodaji državnog kapitala u preduzeću `Ratarstvo` iz Nove Topole kod Gradiške sa banjalučkom firmom `VST trend`, kome je Direkcija za privatizaciju prethodno naplatila ugovornu kaznu od 550.000 KM zbog kršenja ugovornih obaveza. Za potrebe sporazumnog raskida izvršena je revizija poslovanja i finansijskih izvještaja `Ratarstva` kao podloga da svaka strana drugoj vrati uloženo bez štetnih posljedica po preduzeće.
Praksa pokazuje da to što u RS nije bilo raskida ugovora ne znači da nije bilo kršenja ugovora od strane kupaca. Najsvježiji je slučaj subotičke `Mlekare`, kupca banjalučke `Mljekare`, koji nije izvršio obećane investicije na način predviđen ugovorom, pa je Direkcija za privatizaciju sa njim počela pregovore o aneksiranju ugovora.
Indikativan je i slučaj banjalučke `Fruktone`, koja sa novim većinskim vlasnikom `Kreis tradeom` iz Austrije nije ostvarila ugovoreni obim prihoda niti obaveze zapošljavanja (krajem treće godine u preduzeću zaposleno manje 12 radnika). Pored toga, `Fruktona` od privatizacije nije, kako se predviđalo, uspjela osvojiti tržište cijele BiH i biti jedini punioničar pepsija. Međutim, kako je, s druge strane, u prve dvije godine po privatizaciji zapošljavala višak radnika, Vlada RS je prihvatila zahtjev austrijske firme za oslobađanje obaveze plaćanja ugovornih kazni.
Kaznu, međutim, nisu mogli izbjeći kupci UNIS Fabrike cijevi iz Dervente, Rudnika i tvornice krečnjaka iz Doboja i Veterinarske stanice iz Dervente, koji su zbog kršenja ugovora po raznim osnovama platili 162.000 KM.
I u FBiH ističu da ne idu uvijek na raskid ugovora kada utvrde njihovo kršenje već kupcu odrede rok ako ocijene da je to korisnije za prodato preduzeće, kao što je to bio slučaj sa sarajevskim hotelom `Holiday Inn`.
`Obično tamo gdje je uloženo više od 50 odsto ide se na spašavanje ugovora. Aneksiranje ugovora negdje je dalo rezultate`, kaže Ganić.
Edhem Biber, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, tvrdi da 50 odsto ugovora nije u potpunosti ispoštovano, a najveći broj odnosi se na firme tekstilne, građevinske, drvoprerađivačke i metalne industrije.
`Agencije izmišljaju razloge da produže rokove iako su svjesni da kupci ni tada neće ispuniti obaveze. To ide na štetu radnika`, ističe Biber.
Primjer su radnici sarajevskog `Sateksa` koji još čekaju kraj procesa raskida ugovora pokrenutog u maju 2006. godine.
`Kada smo upozorili Agenciju rekli su da je po papirima sve u redu. Ispostavilo se da papiri nisu validni. Da je tada raskinut ugovor mi bi sada radili. Ovako, čuvamo imovinu, ne znamo kome`, kaže Mejra Bulbul, predsjednica Sindikata `Sateksa`.
Ugovorene investicije
Kupci preduzeća u FBiH, gdje su raskinuti ili je u postupku raskid ugovora, trebali su u kupljena preduzeća da ulože oko 198,6 miliona KM, preuzmu 6.820 radnika i zaposle 3.073 novih. Ponuđeni kapital u tim preduzećima vrijedan je oko 255,5 miliona KM, dok je ugovorena cijena iznosila oko 103,8 miliona KM.
U RS su prodajom strateških preduzeća ugovorene investicije u ukupnom iznosu od 242,1 milion KM, izuzimajući `Telekom Srpske` i tri preduzeća naftne industrije. S druge strane, kupci su u momentu potpisivanja ugovora preuzeli dugove preduzeća u iznosu od 523,85 miliona KM, te ukupno 9.323 radnika.