O ulasku Crne Gore u NATO, izostanku jedinstvenog stava u BiH o NATO-u, te balansiranju Srbije govori dr Savo Kentera, predsjednik Atlantskog saveza Crne Gore.
Prošle su skoro četiri godine otkako je Crna Gora postala 29. članica NATO saveza. Kakve promjene je država doživjela kada je ušla u Savez, a šta možemo zaključiti nakon protoka vremena i smjene vlasti u Vašoj zemlji?
KENTERA: Kada smo postali zvanično 29. članica, svi su novinari tada zvali i pitali koja je najveća korist, šta je to što je Crna Gora dobila? Moj glavni komentar tada, a i danas je taj da treba da sačekamo da prođe bar pet godina pa ćete vidjeti prave rezultate. Ne možemo rezultate očekivati preko noći.
A kod nas su se ti rezultati, čini mi se, desili i vidjeli mnogo prije tih pet godina. Vidjeli su se, prije svega, u jednoj demokratskoj smjeni vlasti. To je nešto što niko u Crnoj Gori nije mogao da zamisli da do toga može doći. Niko nije mogao u Crnoj Gori i iz tadašnje vlasti, ni od građana Crne Gore da zamisli da DPS kao vladajuća partija sa svojim koalicionim partnerima može izgubiti na regularnim demokratskim izborima. A ono što je još manje bilo zamislivo svima, to je da će Đukanović, kao predsjednik države i DPS-a, te izbore priznati, pružiti ruku opoziciji i reći da su te izbore zaista izgubili i da će na najdemokratskiji način vlast predati opoziciji. Svi su očekivali da će doći do izlaska vojske na ulice, da će se policija tu umiješati, da će tu nastati haos. Crna Gora je, u stvari, pokazala izuzetan demokratski kapacitet, pokazala je nešto što nije viđeno nigdje na svijetu, a to je da poslije 30 godina na vlasti jedne partije vi imate takvu mirnu tranziciju vlasti. I to je ono što treba da bude za primjer svima drugima, ne samo za region. Međutim, ono što nismo očekivali, to je da vidimo da može doći do skretanja puta Crne Gore sa euroatlantskih integracija, odnosno da jednostavno taj kurs Crne Gore može u nekom momentu da se pomjeri i da ode prema Istoku, odnosno prema Rusiji. Građani jesu tražili promjene, ali promjene nabolje i svakako ne promjene koje bi zemlju skrenule sa strateškog puta, te dovele do toga da se uništi sve ono što je stvarano posljednjih 15 godina. U ovom momentu situacija je takva da sadašnja vlast govori apsolutno sve da će ostati na putu ka EU, da neće dovesti u pitanje članstvo u NATO-u, ali ako pogledate određene poteze koji su napravljeni i ako vidite da su neki od zaista najosjetljivijih segmenata u novoj vlasti, ovdje, prije svega, govorim o sektoru bezbjednosti i određenim imenovanjima, veoma diskutabilna rješenja makar sa aspekta ideologije tih ljudi, njihovih bliskih veza sa svima onima koji se ni na koji način ne mogu opisati kao neko ko se zalaže za prozapadne vrijednosti, vladavinu prava, demokratiju… onda mislim da treba da se zabrinemo i zapitamo u kojem pravcu to Crna Gora ide.
U BiH i dalje nema jedinstvenog stava o pitanju članstva. Šta sve gubimo zbog nepristupanja Savezu, kako na polju sigurnosti, tako i u drugim aspektima života?
KENTERA: Gubite dosta. Smatram da jedino onda kada i BiH postane članica NATO-a, kada zaokružimo tu priču, uključujući i Srbiju, tek tada možemo govoriti o istinskoj stabilnosti čitavog regiona. Do tada sve je ovo izuzetno krhko. Do tada ovdje i dalje postoji ogromna opasnost, ne samo u BiH, nego imate i Srbiju i Kosovo, da dođe do određenih stvari, dizanja tenzija koje mogu destabilizovati ovaj region. Ako se na kraju desi i u Crnoj Gori nešto što može dovesti do skretanja sa ovog puta, onda i Crna Gora isto tako može da postane destabilizirajući faktor. Od ključnog faktora stabilnosti u regionu može preko noći postati destabilizirajući faktor. Ovdje je to izuzetno sve povezano. Kao sistem sudova gdje se preliva iz jednog u drugi. I zato je bitno, sa tog aspekta, da se u BiH konačno stavi tačka na to pitanje. Mislim da sve strane u BiH, prije ili kasnije, moraju da počnu da sagledavaju šta je to državni interes, a ne njihov lični. Dok god imate u BiH, kao što smo i mi imali u Crnoj Gori, ljude koji samo posmatraju lični interes, a radi njega se protive ulasku u NATO, jer znaju da će sa ulaskom u NATO doći do podizanja kvaliteta vladavine prava i do pojačane borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, ti ljudi će biti protiv toga. Oni znaju da onog momenta kada BiH uđe u NATO, oni više neće moći poslove obavljati na način na koji to danas rade. I zato će oni uvijek biti najveći protivnici, bez obzira na to što intimno znaju da je to u najboljem interesu BiH kao države, ali se tome protive. Drugi aspekt je onaj ekonomski, koji je, po mom mišljenju, jednako bitan kao i sigurnost. Bosni i Hercegovini, kao i svima nama u regionu, potrebne su strane, direktne, održive investicije. Ne može niko očekivati da inostrani kapital dođe u bilo koju zemlju ako se ti investitori ne osjećaju ovdje bezbjedno, da njihove kompanije mogu ovdje ostvarivati prava pred sudovima i drugim institucijama duži period. Treći aspekt koji BiH dobija je da više nije na meniju, nego da sada sjedi zajedno sa svih 30 članica i odlučuje zajedno s njima o svojoj budućnosti. Ne želite definitivno da neko drugi odlučuje o vama. Neko će reći "pa Bosna nije toliko tu jaka i bitna da može da se pita o tim stvarima". Nije tačno!
Po Vašem mišljenju, šta se krije ili ko se krije iza poruka koje dolaze iz RS da će pitanje članstva u NATO ostati neriješeno, da Republika Srpska ostaje u procesima saradnje i da to nije sporno, ali da problem integracija nije prihvatljiv?
KENTERA: To može, opet kažem, da odgovara jednoj osobi - to je Milorad Dodik. Ali, kada će ljudi u Republici Srpskoj shvatiti da ne treba samo da se rukovode njegovim interesima, nego da treba da gledaju svoj interes? Ako je u nečijem interesu da bude u NATO-u, treba prvo da bude u interesu svih građana RS, pa onda svih ostalih, ne radi NATO-a, ne radi EU, nego isključivo da bi taj narod sutra bolje živio. Ostavite emocije po strani na momenat. Razmišljajte trezveno, svojom glavom, razmišljajte o svojoj djeci, o onome što sutra treba da bude bolje za njih. To je suština čitave priče. Pustite političare koji su sebični, batalite njih više. Promijenite ih ako neće sami da se maknu. Budite neko ko će jednostavno gledati naprijed i u budućnost, a ne stalno se osvrtati preko ramena i gledati u prošlost.
Koliki je uticaj Rusije na zapadnom Balkanu nakon što su Crna Gora i Sjeverna Makedonija pristupile NATO-u? Koliko ima istine u tome da je taj uticaj prilično jak i u Hrvatskoj kroz ulaganja u energetski sistem?
KENTERA: Ko god misli da je taj uticaj Rusije oslabio ulaskom Crne Gore ili Sjeverne Makedonije u NATO, taj onda definitivno ne poznaje Rusiju i ne poznaje kako Rusija funkcioniše. Ruski uticaj ovdje je samo ojačao, posebno u zadnje dvije godine - pogotovo u Crnoj Gori, u Sjevernoj Makedoniji je isto tako veoma jak, o BiH da ne govorim koliko je taj uticaj jak kroz RS, a spomenuli ste i Hrvatsku i njihovu energetsku povezanost. Dakle, oni su prisutni upravo na čitavom zapadnom Balkanu. Njima je ovo interesna sfera. Ulaskom Crne Gore u NATO su se otvorile nove mogućnosti. Niko, naravno, od njih nikada ne bi ni poželio da ospori ili da kaže da Crna Gora treba da izađe iz NATO saveza, jer bi to bilo kontraproduktivno. Zašto bi to neko radio ako imate vašeg trojanskog konja unutar Alijanse. Dakle, vrlo dobro osmišljena strategija, vrlo dobra igra i oni tu igru igraju vrlo pametno i kroz dezinformisanje, u čemu su izuzetno jaki. Mnogo bolji od nas. Zašto? Zato što imaju na raspolaganju sva ona sredstva koja su dozvoljena i koja nisu. Mi se, ako se zalažemo za demokratiju, moramo služiti samo demokratskim sredstvima. Mi ne možemo na širenje lažnih vijesti odgovarati na isti način. Mi moramo jedino odgovarati istinom. A dok istina dođe do prosječnog građanina, laž se već toliko u njima usadila da poslije dezinformacije svaki demanti postaje maltene besmislen. Najbolji primjer vjerovatno jedne od najvećih dezinformacionih kampanja i hibridnog rata od Rusije koji je dao veoma dobre rezultate identifikovali smo upravo u Crnoj Gori, u vremenu prije izbora prošle godine. Ono što se desilo nama, sjutra se može desiti bilo kojoj članici NATO saveza i zato svi treba na našem primjeru da uče na greškama.
Smatrate li da će Srbija i dalje moći balansirati između Istoka i Zapada, kao što to čini?
KENTERA: Crna Gora je balansirala između Istoka i Zapada sve dok nije shvatila da mora da se opredijeli i da vidi kuda, kako i s kim želi da gradi svoju budućnost. Na svu sreću, tadašnja vlast je vrlo dobro, čini mi se, odabrala, a, evo, pokazuje se to i danas tako što smo se opredijelili za taj zapadni sistem vrijednosti. Naglašavam opet, nije samo riječ o NATO-u, EU, ovdje se, prije svega, radi o sistemu vrijednosti. To je ono što je ključ sjutra i za BiH. U jednom momentu Srbija će shvatiti, mislim da je već shvatila, da se ne može sjediti na dvije ili u njihovom slučaju tri stolice. Smatram da je u najboljem interesu svih građana Srbije, a onda u interesu i čitavog regiona, da se Srbija, kao možda i najbitniji faktor na zapadnom Balkanu u smislu stabilnosti i svega drugog, odredi da gradi tu svoju budućnost prema Zapadu. Ako pogledate i teritorijalno i kako god hoćete, nije Srbiji bliža Rusija, nego Zapad. To moraju da shvate. Moraju da prestanu da žive u jednom mitu i moraju da shvate da treba da se okrenu budućnosti, da gledaju šta je to najbolje za buduće generacije. Ako to neko realno sagleda, onda ulazak Srbije u NATO možemo očekivati maltene preko noći. Zašto to govorim? Zato što je Srbija na operativnom planu postigla mnogo i kad je u pitanju reforma vojske, reforma pravosuđa, kada je u pitanju reforma policije, institucija sistema generalno. I sada se samo čeka onaj politički momenat i politička volja da neko dođe i kaže pred svima, da prizna građanima Srbije da je u njihovom interesu da grade svoju budućnost sa Zapadom i sa komšijama koji su u tom Zapadu i s tim Zapadom, a ne s nekim ko je toliko daleko i ko u suštini nikad nije bio tu kad im je trebalo.
Koliko je NATO-u bitan zapadni Balkan i koliko će promjena vlasti u SAD doprinijeti njegovom proširenju kada su države regije u pitanju?
KENTERA: Sa jedne strane, dobra stvar je to što je novoj administraciji u Americi zapadni Balkan postao prioritet. Međutim, ne volim kada smo mi prioritet. To znači da postoji problem ovdje. Ne volim to, jer znam da kad smo bili kao Balkan prioritet SAD, ovdje nije bilo dobro. Zato mi nije drago, ali mi je drago sa strane što će se onda konačno riješiti stvari i što će se neko posvetiti mnogo više ovom regionu nego što je to bio slučaj do sada. Što će neko vrlo jasno pokazati da zapadni Balkan ostaje interesna sfera njihova i da ovdje ni Rusija ni Kina ni bilo ko drugi nema šta da traži. To je poruka koja se mora jasno svima poslati. A da bi se takva poruka poslala, nije dovoljno samo govoriti, nego je potrebno i raditi određene stvari. Zato očekujem i od nove administracije, ali i od EU da ne bude pasivna, nego da se aktivira mnogo više. Stalno govorimo o Rusiji, poznat je njen interes ovdje, ali ne zaboravimo Kinu kao jednog veoma ozbiljnog igrača, koji upravo preko određenih zemalja ili preko zapadnog Balkana želi da iskoristi to za svoj ulaz, prodor u Evropsku uniju. To se ne smije dozvoliti. Ako to dozvolimo, onda ćemo tek vidjeti problem, a tada će biti kasno.
“Objavljivanje ovog teksta je dijelom finansirano grantom Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država.“
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
