Milena (34) i Stevo (42) Mirčić iz Bronzanog Majdana nedaleko od Banjaluke 12 godina su u braku i izrodili su do sada sedmoro djece.
Oni za sebe kažu da su rijedak primjer višečlane porodice koja se može pohvaliti da u ova teška vremena preživljava samo svojim radom i to baveći se poljoprivredom i uzgojom domaćih životinja.
Na mnogobrojnoj porodici insistirao je Stevo, koji je dugo godina živio s roditeljima i dvjema sestrama, maštajući da ima i brata. Želja mu se ostvarila, navodi, tek kada je imao 23 godine. Kaže da on i njegova supruga toliko dugo nisu htjeli čekati.
`Prvo smo dobili Svjetlanu, koja sada ima 12 godina, a sin Slaven se rodio dvije godine kasnije. Željeli smo da ima i brata, pa smo se odlučili za još djece`, priča Stevo.
Ali u toj želji za još jednim muškim djetetom ovaj bračni par iz Bronzanog Majdana dobio je pet kćerki.
Dijana (8), Tatjana (7), Danijela(5), Slavica(4) i Milica(2) popunile su kuću Mirčića veselim dječjim smijehom i grajom, koju, kaže majka Milena, ne može zamijeniti ništa na svijetu.
`Nikada nisam zažalila što sam se napatila dok sam ih othranila. Sada je već lakše jer mi starija djeca pomažu oko mlađe`, dodaje Milena.
Mirčići su se na početku obraćali za pomoć Centru za socijalni rad i dobijali su nekoliko jednokratnih pomoći. Međutim, to je bilo nedovoljno i nisu dozvolili da im djeca gladuju.
Kao stoodstotni ratni vojni invalid Stevo prima invalidninu, na osnovu koje je digao kredit i počeo se ozbiljno baviti poljoprivredom. Danas uzgajaju svinje, kojih trenutno imaju tridesetak. U štali se nalazi i krava, tako da djeca ne oskudijevaju u mlijeku.
`Četvoro djece ide u školu i za sada nema problema. Obraćali smo se školi i mjesnoj zajednici da pomognu u školovanju, ali niko im nije poklonio nijednu svesku`, priča Stevo.
Na osnovu invalidnosti Stevo kaže da ima pravo na stambeno zbrinjavanje, tako da su podnosili zahtjev Boračkoj organizaciji grada Banjaluka, ali nisu dobili potvrdan odgovor.
`Kada nam djeca pođu u srednju školu u grad stan bi nam dobrodošao, ali mi nećemo moliti nikoga. Smatramo da će pravda doći na svoje i da ćemo dobiti ono što nas sleduje`, ističe majka Milena.
Osmogodišnja Dijana kaže da ide u treći razred i da najviše pomaže majci oko održavanja kuće.
`Fino mi je što imam dosta braće i sestara i što se imam s kim igrati. Drugovi u razredu me uvijek pitaju šta mi rade brat i sestre, kako živimo`, kaže Dijana.
Oko poslova oko kuće i na njivi Stevi pomaže desetogodišnji sin Slaven, koji nam je rekao da voli pomoći tati u poljoprivredi, ali da ga školske obaveze nekada u tome sprečavaju.
Mirčići ne isključuju mogućnost da imaju još djece jer imaju želju da Slaven i kćerke dobiju još jednog brata.
`Kada bismo znali da će naredno dijete biti muško ne bismo razmišljali ni trena oko još jednog mališana`, kaže ovaj bračni par iz Bronzanog Majdana.