U BiH živi oko 76.500 Roma, ali ih je više od 20.000 bez sigurnog doma, dok svega 30 odsto djece ide u školu i manje od jedan posto ih je zaposleno, ističe Dervo Sejdić, predsjednik Saveza Roma BiH.
Cijeni da država koja je usvojila nekoliko akcionih planova za socijalizaciju Roma i koja 5. septembra i zvanično potpisuje "Dekadu Roma" nema političke volje da rješava probleme pripadnika najbrojnije nacionalne manjine. Sejdić pojašnjava da je Savez osnovan prije nekoliko mjeseci kao asocijacija koja će državnim institucijama biti partner u provođenju aktivnosti iz "Dekade Roma".
SEJDIĆ: Ministarstvo za ljudska prava je romske nevladine organizacije prihvatilo kao partnere i s usvajanjem akcionih planova za stambeno zbrinjavanje, obrzovanje, zapošljavnje i zdravstveno zbrinjavanje imamo paket dokumenata potrebnih da BiH pristupi "Romskoj dekadi" i postane njena članica. BiH kasni s ovim pristupanjem dvije i po godine, ali pokazuje političku volju da rješava probleme tako što će narednih sedam do sedam i po godina izdvojiti oko 630 miliona KM za stambeno i zdravstveno zbrinjavanje, zapošljavanje i obrazovanje Roma.
NN: Jesu li Romi i dalje na ulici, bez posla?
SEJDIĆ: Romi jesu još na ulici, ali se ta slika polako mijenja zahvaljujući donatorima i lokalnim političkim strukturama. U posljednje dvije godine izrađeno je više od 100 stambenih objekata za Rome. Pri kraju je pribavljanje i izrada dokumentacije za gradnju 30 stanova u Mostaru, ali je još 60 posto Roma stambeno neobezbijeđeno, a to znači da su u bespravno sagrađenim naseljima ili pojedinačnim kućama, u raznim stanovima s neregulisanim stanarskim statusom...
NN: To ipak znači da nisu na ulici ili "u kartonima"?
SEJDIĆ: Oko 20.000 Roma živi u neformalnim naseljima, u nekvalitetnim stambenim objektima, šupama ili drugom neuslovnom smještajo i bez pouzdanog su snabdijevanja vodom i strujom.
NN: Koliko Roma je napustilo BiH od početka rata?
SEJDIĆ: Više od 30.000 Roma je otišlo iz BiH, ali mnogi su otišli prije rata, a od 1992. godine do danas oko 20.000 Roma je raseljeno iz BiH.
NN: Koliko ih danas živi u BiH? Procjene su od 30.000 do 100.000.
SEJDIĆ: Romski nevladin sektor je u saradnji s međunarodnim organizacijama i uz podršku Ministarstva za ljudska prava BiH napravilo ad hok anketu i kroz naselja i druge institucije prikupilo podatke prema kojima u BiH živi 76.500 Roma. Ali, ovi brojevi nisu zvanični i konačni.
NN: Šta je s obrazovanjem Roma?
SEJDIĆ: Sama priča o reformi obrazovanja je i kod roditelja i kod djece podigla svijest o značaju obrazovanja. Veliku ulogu odigrao je i nevladin sektor s međunarodnim organizacijama, pa je tako od 2000. godine, kada je UNICEF utvrdio da samo osam posto romske djece ide u osnovnu školu, danas to 30 do 32 posto djece na svim nivoima obrazovanja. To nije zadovoljavajuće, ali je ohrabrujuće. No, problem su, posebno u FBiH, besplatni udžbenici.
NN: Prema informacijama iz romskih nevladinih organizacija, djeca nerijetko dobiju svega nekoliko knjiga?
SEJDIĆ: Tačno. Ljudi se ne pridržavaju planiranih aktivnosti, ne čitaju akcioni plan koji su potpisali svi ministri obrazovanja i time preuzeli obaveze da redovno nabavljaju besplatne udžbenike za sve Rome osnovce, pa se dešava da djeca dobiju jednu ili tri knjige i zbog toga se, uz povećanje broja upisane djece, povećava i broj ispisane. Jedino Tuzlanski kanton ima budžetsku liniju za obrazovanje Roma i to je oko 50.000 KM. To je daleko od dovoljnog jer tamo živi oko 15.000 Roma. Ono na šta upozoravam, a naše vlasti ne čuju, je da je 2005. godine u Budimpešti formiran međunarodni fond za obrazovanje Roma i sve zemlje u okruženju su iz tog fonda iskoristile po dva ili tri miliona eura, a BiH ni feninga!
NN: Zašto, ko je trebalo da "povuče" taj novac?
SEJDIĆ: Prije svega obrazovne institucije. Mislim da nemaju dovoljno stručnih ljudi za pisanje projekata, a ima i nezainteresovanosti. Imamo i podatak da BiH od Svjetske banke 2006. godine nije preuzela 50 miliona eura za obrazovanje Roma jer niko nije podnio aplikaciju. Za sada se aktivnosti obrazovanja Roma svode na nabavku besplatnih udžbenika, a to nije dovoljno. U školama nema istorije i kulture nacionalnih manjina, koje bi trebalo da budu zvanični predmeti i nijedan pedagoški zavod ništa nije uradio po tom pitanju. Romske nevladine organizacije uspijevaju organizovati učenje romskog jezika i niko ne razmišlja o osposobljavanju ljudi za zvaničnu nastavu tih predmeta. Jedna školska godina na studiju romologije na Sorboni u Parizu, sa smještajem i hranom, košta 6.000 eura i ne znam zašto BiH do sada nije barem tri-četiri čovjeka poslala na taj studij i osposobila ih da drže nastavu na romskom jeziku. Mislim da nema političke volje.
NN: Kako stoje stvari sa zapošljavanjem Roma?
SEJDIĆ: To je problem zbog stereotipa o Romima kao lijenim, neodgovornim, neredovnim i neurednim radnicima. Mali broj vlasnika se odlučuju da zaposli Rome i sve se svodi na povremene i privremene projekte nevladine mreže ili Zavoda za zapošljavanje. Ne mogu da razumijem pozivanje na nacionalni interes konstitutivnih naroda bez razmišljanja o interesu manjina.
NN: No, Romi imaju problema sa zapošljavanjem i obrazovanjem i u drugim evropskim zemljama?
SEJDIĆ: Da, zato što problemi Roma dugo nisu rješavani, pa sada Češka, Bugarska i Mađarska ulaskom u EU moraju rješavati sve te probleme, a to je veliki broj ljudi: u Rumuniji tri miliona, u Mađarskoj 800.000, u Srbiji između 650.000 i 900.000, a u Češkoj 500.000 Roma... To je veliki broj ljudi i veliki su problemi vezani za socijalnu isključenost.
Petnaest Roma nezavisni kandidati
NN: Na ovogodišnjim lokalnim izborima prvi put imamo liste za manjine. Kako to izgleda u praksi? Koliko je Roma na listama?
SEJDIĆ: Petnaest Roma su nezavisni kandidati s podrškom romskih nevladinih organizacija, ali na terenu, prvenstveno u Tuzlanskoj regiji, imamo partija koje nikada nisu prešle izborni prag, a sada su na liste za poziciju manjine stavili svoje kandidate.
NN: Koje su to partije?
SEJDIĆ: Ne bih ih pominjao, ali ih ima. Ima i velikih partija koje su prvi put stavile predstavnike manjine na svoje liste, ali imamo i one koji su se "juče" počeli izjašnjavati da su Romi upravo zbog tih pozicija. Ipak se nadam da ćemo poslije izbora više zajednički raditi, barem u nekim opštinama, jer 75 posto aktivnosti iz akcionih planova su iz ingerencija opština. Nadam se da će biti više političke volje za rješavanje probema Roma i da ćemo bolje iskoristiti međunarodne fondove namijenjene njihovoj socijalizaciji.