BANJALUKA, MOSTAR - Većina raznih seminara, konferencija i okruglih stolova, koji nevladine i međunarodne organizacije organizuju skoro svakodnevno, nemaju nikakav ili pak vrlo mali značaj, niti zaključke i konkretne rezultate, tvrde stručnjaci, ali i neki čelnici NVO-a.
Pored toga, u hotelima i kongresnim salama, gdje se obično organizuju ovakvi događaji, kažu da jedan ovakav sastanak može koštati i nekoliko hiljada maraka, zavisno od toga šta se koristi na kongresima.
"Cijena zavisi od veličine sale, broja učesnika, korištenja opreme i ostalih dijelova aranžmana. Prevodilac za jedan dan je najskuplji i on može koštati i po 2.000 maraka", rekli su nam u jednom banjalučkom hotelu, napominjući da gosti ovog tipa najčešće organizuju seminare i obuke.
Profesor sa Sveučilišta u Mostaru Slavo Kukić nema pozitivan odnos prema održavanju okruglih stolova, a kao razloge za to navodi uglavnom iste učesnike, zavisno od toga šta je tema okruglog stola.
"Sadržaj skupa je improvizacija bez pripreme i on ne može dati ništa specijalno, što se razlikuje od, na primjer, naučnog skupa gdje učesnici dolaze pripremljeni. Drugi razlog je što na okrugle stolove dolaze istomišljenici", objašnjava Kukić.
On ipak ističe pozitivan komunikološki aspekt okruglih stolova, jer je, kako kaže, "komunikacija prvi stepen svake promjene, što svakako treba pozitivno ocijeniti".
Sociolog Ivan Šijaković smatra da je fenomen okruglog stola koji organizuju nevladine organizacije sveden na jednu formalnu razinu, te smatra da je oko 70 odsto ovih organizacija osnovano da bi se udomili njihovi prijatelji, rođaci, komšije, nego da bi se od njih imalo stvarne društvene koristi.
"To su događaji ritualnog karaktera i naravno da tu ima i pranja novca, finansiranja, uticaja nekih stranih lobija i to je potpuno jasno", smatra Šijaković, naglašavajući da su naučni i stručni skupovi umnogome korisniji od ovih.
Na okruglim stolovima posvećenim nauci i struci, prema njegovim riječima, učesnici se susreću sa istraživanjima i saznanjima o onim problemima koje treba rješavati te je jedino pitanje koliko su u stvari oni produktivni i koji su efekti tog sastanka, što zavisi od pripreme i tematike okruglog stola.
"Takozvani 'svjetski dan' nekih dešavanja ili pojava će ubuduće sve više zauzimati mjesto ostalih kalendara, kao što su religijski, jer je puno korisniji čovječanstvu", naglašava Šijaković, precizirajući da se na takvim skupovima treba okupiti što više stručnih ljudi.
Leo Pločkinić, predsjednik NVO "Croatia libertas", kaže da konferencije ne koštaju mnogo, te da ne bi trebalo da pređu cifru od 500 maraka, međutim, većina njih se, kako kaže, "završi bez zaključka i smisla".
"Ne bude objavljen ni zbornik radova, ne budu izvučeni zaključci, i onda se može smatrati da je konferencija propala. Mi smo imali tribinu o izmjenama Ustava BiH i izvukli zaključak da sva tri naroda u BiH imaju svoju federalnu jedinicu. Ti zaključci se od tada non-stop pominju", naveo je Pločkinić.
On je kazao da je njihovo održavanje poželjno jer doprinosi demokratizaciji društva, te da je glavni krivac za propalu konferenciju sam organizator.
Veći problem je, smatra Pločkinić, kada međunarodne organizacije prave forume i kongrese na koje bude potrošeno dosta novca, a nikakav porez ne bude plaćen.
"Tu je država direktni gubitnik jer se ništa ne sliva u njenu kasu", zaključuje on.
Momir Dejanović, predsjednik Centra za humanu politiku, kaže da ova organizacija nema tu vrstu iskustva i smatra da se ovakvim načinom organizacije ideja ne postiže baš veliki efekat koji bi mogao nešto da promijeni.
"Može se postaviti pitanje da li bi sredstva od organizacije takvih manifestacija mogla da se potroše u neke druge svrhe, upravo u one o čemu je riječ na okruglom stolu", rekao je Dejanović.