ISTOČNO SARAJEVO - Bojan Škobo (28) iz Istočnog Sarajeva, koji je pet dana bio izgubljen u divljinama planine Treskavica, kaže da je preživio zahvaljujući planinskoj vodi i posebno velikoj volji za životom, koja ga ni u najtežim momentima nije napustila.
Ovaj mladić, koji se sada odlično osjeća i danas će biti pušten kući sa bolničkog liječenja, u ispovijesti za "Nezavisne" govori da je sve počelo u nedjelju 18. jula, oko 17 časova, kada su njegov drug Mladen Božić i on krenuli kući sa roštiljanja koje su imali na izletištu kod Planinarskog doma "Sustavac".
"Na tom izletištu nas je bilo oko 50, a do njega se ne može doći autom, pa se ide pješke oko sat od mjesta gdje ostavimo vozilo. Mi smo krenuli nazad do auta pješke. Međutim, primijetili smo da nismo krenuli pravim putem i da smo se izgubili, a uskoro se i smračilo. Nastavili smo tražiti put, ali to je bilo gotovo nemoguće s obzirom na nepristupačnost i neprohodnost terena", priča Bojan.
On kaže da je najveća greška koju su napravili drug Mladen i on bila ta što su čitavu tu noć pokušavali naći put koristeći navigaciju na telefonima, što nije bilo uspješno jer je na toj planini vrlo slab domet Interneta, a potrošila im se i baterija na mobilnim telefonima.
"Ujutro su nam se baterije na telefonima ispraznile i dogovorili smo se da se razdvojimo i da posebno tražimo pravi put, a da se u međuvremenu dozivamo da se ne izgubimo. Nakon nekog vremena stigao sam do neke velike jame, ponora, i primijetio da se odatle više ne može. Kada sam se krenuo vraćati, izgubio sam se vidjevši da se ne vraćam istim putem", sjeća se detalja drame Bojan.
Agonija je trajala pet dana, a ovaj mladić navodi da je hodao samo dok je bilo dnevne svjetlosti, da bi naveče ostajao na jednom mjestu, pored drveta gdje bi prespavao.
"Bilo je i divljih životinja. Jedno veče dok sam pio vodu sa potoka primijetio sam da su na vodu malo dalje od mene došli i medvjedica i dva mečeta. Malo su gledali u mene i ja u njih. Nisam se bojao uopšte jer sam znao da ne mogu ništa promijeniti i šta će mi se desiti - desiće se", kaže Bojan koji je od hrane jedino imao divlje jagode.
On ističe da nije čuo helikoptere koji su ga tražili jer je šuma toliko gusta "da se ni po danu ne vidi sunce". Kako su dani prolazili, bilo je sve teže i hodati, a posljednji dan kada su ga pronašli zbog povreda na nogama i oteklina više nije mogao napraviti ni korak dalje.
"Ležao sam na zemlji jer više nisam mogao ni da se pomaknem, a imao sam kod sebe upaljač koji nije radio. Ipak, nakon ne znam ni ja koliko pokušaja uspio sam upaliti vatru, a nakon nekog vremena došli su po mene ovi ljudi koji su vidjeli dim", kaže Bojan.
Njegova majka Zora juče nam je ispričala da ne zna odakle njenoj porodici tolika snaga da preživi dramatičnih pet dana, te da se samo molila da je njen sin nepovrijeđen, vjerujući da će se onda nekako snaći.
"U četvrtak kada su ga našli osjetila sam nekakav neopisiv mir", kaže Zora Škobo.
Čedo Škobo, otac, naglašava da ne zna kako da zahvali svim ljudima koji su tražili njegovog sina, te da nije mogao da vjeruje da će se toliko naroda dobrovoljno priključiti potrazi.
"Civilna zaštita, policija, lovci, planinari, njegove kolege, stanovništvo Trnova i ne znam ni ja ko sve nije - svi su se dobrovoljno priključili, iako je to mjesto bilo pod minama i opasno, pa su na svoju odgovornost krenuli u potragu za Bojanom", kaže Čedo, koji jedva čeka da sina ponovo vidi u domu.
Solidarnost u akciji
Milimir Doder, direktor Civilne zaštite RS, kaže da je potraga za Bojanom Škobom pokazala koliko su ljudi i institucije u BiH solidarni kada je potrebno angažovanje za ovakvu vrstu pomoći.
"Da ni u četvrtak nije pronađen Škobo, tražili bismo ga helikopterom sa infracrvenim zrakama, koje reaguju na toplotu ljudskog tijela. Ovaj helikopter smo tražili i dobili bismo ga, a javila nam se i Slovenija da nam ponudi takav helikopter. Toliko ljudi se angažovalo da je to prva akcija spasavanja u BiH za koju je bilo angažovano nekoliko helikoptera", istakao je Doder.