NN: Kada BiH može očekivati kandidatski status u EU? DAVIDOVIĆ: Iskreno se nadam da se u uslovima dobrog političkog horoskopa realno možemo nadati sticanju statusa kandidata u roku dvije do tri godine od potpisivanja sporazuma. Znači, kandidatski status za BiH je moguć oko 2010. uz uslov da dobro upravljamo procesima koje EU stavlja pred BiH nakon potpisivanja sporazuma. Najveća odgovornost za to je na domaćim vlastima i nije sve na Savjetu ministara BiH. Dobar dio odgovornosti nosiće i izvršne vlasti na lokalnom nivou, a najveći dio odgovornosti je na entitetskim i kantonalnim nivoima.
Igor Davidović, glavni pregovarač BiH s EU, smatra da je "Brisel preuzeo političku ulogu i da to što Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju još nije preveden nije pravi razlog za odgađanje njegovog potpisivanja".
"Potpuno sam uvjeren da je riječ o političkoj poziciji Brisela kada će sporazum biti potpisan, a ne o tehničkom momentu kada će biti izvršen prevod kako oni navode", kaže on.
Davidović je upozorio da tranzicioni period u koji BiH ulazi nakon potpisivanja SSP-a zahtijeva novi pristup djelovanja političkih elita u BiH, koje će umjesto "decenijskih i retoričkih poentiranja morati pokazati, htjele to ili ne, više profesionalne spremnosti i ekspertskog znanja".
"Možda je to prejak zahtjev, ali sam naprosto samo realan", poručio je on.
NN: Da li je sve spremno za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju BiH (SSP) s EU?
DAVIDOVIĆ: Bez imalo namjere da budem šaljiv, sarkastičan ili ironičan otvoreno kažem da smo za potpisivanje SSP-a spremni već dvije godine, ali odluka o tome kada ćemo ga i potpisati je na Briselu. S naše strane, mi možemo učiniti sve u pravcu lobiranja, pripreme ceremonijalnih aktivnosti koje su potrebne da se obavi potpisivanje, ali odluku kada će sporazum biti potpisan donijeće Brisel. Mislim da nije van pameti moja sugestija da se isto pitanje postavi Evropskoj komisiji u Sarajevu i njihovom šefu Dimitrisu Kurkulasu. Priznajem da me pomalo čudi komentar koji smo dobili iz Brisela da je pitanje tehničkog aspekta kada će biti izvršen prevod SSP-a na jezike zemalja članica EU. To me čudi, jer i u toku pregovora da bi se bilo koji član mogao usaglasiti, iz komisije su morali imati stavove svih zemalja članica. Zvaničan jezik sporazuma je engleski i alternativno jezici BiH i ne razumijem da bi baš taj prevod mogao biti iritantna tačka koja odgađa potpisivanje sporazuma. Potpuno sam uvjeren da je riječ o političkoj poziciji Brisela kada će sporazum biti potpisan, a ne o tehničkom momentu kada će biti izvršen prevod.
NN: Kada govorite o političkoj poziciji Brisela da li to znači da ne postoji dovoljno spremnosti da dođe do potpisivanja sporazuma?
DAVIDOVIĆ: Da li ima dobre volje da dođe do potpisivanja SSP-a je veoma dobro pitanje, na koje odgovor treba da da neko iz EK i njene delegacije u Sarajevu.
NN: Kada će BiH zvanično potpisati SSP s EU?
DAVIDOVIĆ: Kada se govori o datumu potpisivanja SSP-a obično se radi o spekulacijama ili pretpostavkama da bi sporazum mogao biti potpisan 28. aprila, kada je visoki ministarski skup svih zemalja članica EU, ili da bi se to moglo dogoditi 26. maja na sljedećem skupu s istim sastavom. Po mom mišljenu, iako je potpisivanje sporazuma datum na kalendaru za nas je to veoma bitno, jer prvog dana sljedećeg mjeseca nakon potpisivanja uspostavlja se zona slobodne trgovine. Zato moje pitanje ne glasi - da li smo u očekivanjima i da li smo srećni što ćemo potpisati SSP, nego da li imamo izgrađene kapacitete za izvršenje odredaba iz sporazuma, da li imamo uspostavljene ekipe i timove, u kom obliku, u kakvoj strukturi i na kom nivou za izvršenje obaveza iz sporazuma. Ne tvrdim da su svi vozovi za BiH prošli i da smo izgubili vrijeme, ali upozoravam da treba da se fokusiramo na to kako ćemo startovati dan nakon potpisavanja sporazuma.
NN: Da li BiH ima kapacitete da sprovode zahtjeve koje je EU postavila pred njene vlasti?
DAVIDOVIĆ: Neću reću da mi nemamo te kapacitete, ali ne vidim da su ti kapaciteti institucionalno organizovani, uvezani, povezani i s jasnim zadacima za svakog nosioca bilo kog dijela obaveza, prvenstveno u domenu slobodne trgovine, koja će stupiti na snagu odmah nakon potpisivanja sporazuma.
NN: Koji su prvi efekti nakon potpisivanja sporazuma?
DAVIDOVIĆ: Prvi efekat je uspostava zone slobodne trgovine, koja znači postepenu liberalizaciju tržišta, o čemu je najšira javnost obaviještena iako nije svjesna u potpunosti šta to znači. Potpuno je nepotrebno iznošenje tvrdnji koje se plasiraju javnosti, a koje zvuče zastrašajuće i kojima se prepada javnost naročito u dijelu trgovinskih i proizvođačkih kapaciteta BiH. Liberalizacija ne znači nalet evropske robe isti dan kada sporazum bude potpisan. Imaćemo dosta vremena za fleksibilno prilagođavanje onome što će nam zona slobodne trgovine donijeti kao obavezu. Nakon potpisivanja sporazuma u prvih nekoliko mjeseci, pola godine ili godinu, to neće značiti dramatično smanjenje carinske zaštite frontalno za sve linije proizvoda. U tom periodu imaćemo ukidanje carinske zaštite za ono što je već i do sada tretirano s veoma niskim carinskim zaštitnim stopama ili nije carinski opterećeno.
NN: Kada će BiH imati na raspolaganju pretpristupne fondove budući da se već operiše velikim ciframa koje će doći u BiH nakon potpisivanja sporazuma?
DAVIDOVIĆ: Zaista se uveliko operiše ciframa i mnogi, i zvanično i nezvanično, saopštavaju neke velike iznose. Kada je riječ o pristupnim fondovima koji će doći nakon potpisivanja sporazuma, mi ćemo njima moći raspolagati tek nakon sticanja statusa kandidata. U onoj mjeri u kojoj efikasno sprovedemo i dovedemo do izvršenja sve obaveza u prvih do dvije-tri godine tranzicionog perioda u tolikoj mjeri ćemo se ranije i bolje kvalifikovati za status kandidata. Nakon kandidatskog statusa imaćemo pretpristupne fondove, koji su nam najpotrebniji u smislu adaptacije naleta konkurente robe. Pretpristupni fondovi nakon sticanja statusa kandidata su razvijeni u nekoliko kategorija i po nekoliko oblasti u većim iznosima koje sada neću spominjati. Ali, ono što u prve dvije godine mora biti izvedeno s naše strane je uvođenje u metodologiju korištenja pretpristupnih fondova, uvođenje u birokratsku proceduru konkurisanja za te fondove onih firmi koje će biti korisnici tih fondova. Neću reći ništa loše o Evropskoj uniji ako kažem kada govorim o Evropskoj komisiji da se radi o jednoj visokobirokratskoj strukturi, koja govori birokratskim jezikom. Zbog birokratskih propusta može se desiti da u podnošenju zahtjeva za korištenje dijela pretpristupnih fondova neko ostane bez tih fondova. Zadaća institucija u BiH na svim nivoima pa i na entitetskom nivou u resorima koji su u vezi s evropskom integracijom jednaka je zadaći nevladinog sektora, kao i privrednih komora, koje sve svoje članice moraju edukovati o načinu konkurisanja i ostvarenja prava na korištenje pretprijemnih fondova. Vrijeme je da se vlasti ozbiljno pozabave ovim pitanjem.