Radivoje Bratić, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u Vladi RS, poručio je da se mora spriječiti odlazak ljudi sa sela kako ne bismo imali nezaposlene u gradovima i siromašne na selu.
Smatra da će na tržištu opstati samo najjači poljoprivredni proizvođači koji budu imali odgovarajuće uslove da svojim proizvodima mogu konkurisati okruženju, dok će se sitni proizvođači, da bi opstali u tržišnoj utakmici, morati udruživati u zadruge.
NN: Vlada RS usvojila je Strategiju razvoja poljoprivrede RS za ovu godinu. Šta će Vlada RS preduzeti da se ulaganjem u ruralni razvoj osposobi selo?
BRATIĆ: Ovo je posljednji momenat, posljednji voz da se selu vrati ugled koji je imalo, kako sela ne bi ostala prazna. Strategijom razvoja poljoprivrede RS Vlada RS je za ovu godinu planirala 60 miliona KM za podsticaj poljoprivredi. Međutim, Vlada RS je u decembru prošle godine i prva dva mjeseca ove godine izdvojila devet miliona KM zaostataka za 2005/2006. godinu. To znači da su u ranijem periodu nekontrolisano primani zahtijevi pojedinca i određivana su im davanja bez ikakvih kontrola. Sredstva su se rasipala i imala su socijalni karakter. Za te dvije godine morali smo isplatiti dugove i tako smo u startu zakinuti za devet miliona. Ali, preostala sredstva ćemo uložiti u ruralni razvoj.
NN: Šta će Vlada RS preduzeti da zadrži ljude na selu, posebno mlade koji svoju budućnost traže u gradovima?
BRATIĆ: Ljude moramo zadržati na selu, jer šta vrijedi da žive u gradovima bez posla. Moramo napraviti zaokret u razmišljanju. Mladi ljudi će ostati na selu onoliko koliko smo u stanju osposobiti selo dostojno za život mladog čovjeka.
Ako to ne budemo ispunili, imaćemo nezaposlene u gradovima i siromašne na selu. Neophodno je prvo obezbijediti infrastrukturu da se ljudima omoguće uslovi za život, pa potom idemo u razvoj određenih područja, gdje uspijevaju određene vrste proizvodnje. Za ovu godinu izdvojena su sredstva za infrastrukturu, vodosnabdijevanje, puteve...
Ekonomsko-socijalna revitalizacija seoske infrastrukture je prvi korak da se krene u ulaganje, u razvoj sela. Široka je lepeza oblasti, njih 26, za podsticajna ulaganja i proizvode koji su planirani za podsticaj. Tu su premije za priplodnu stoku, za mlijeko, tov, industrijsko bilje, sadni materijal, duvan i tako dalje. A tu su i dugoročna ulaganja u stočarstvo, podizanje višegodišnjih zasada, kupovina zemljišta, ulaganja u poljoprivrednu mehanizaciju u sisteme za navodnjavanje. Naše šanse su u organskoj proizvodnji, voćarstvu, zdravoj hrani, proizvodnji mesa...
NN: Da li Vlada RS planiranim sredstvima može da zadovolji ovih 26 oblasti za podsticajna ulaganja?
BRATIĆ: Potrebno je planiranih 26 podsticajnih mjera smanjiti na otprilike 12, da se ne rasipaju sredstva i da se tu uloži 52 miliona KM za razvoj. Ali, ako sredstva budu disperzirana, nemoguće je napredovati. Evropska unija ulaže u ruralni razvoj i tu je naveći dio sredstava. Ako potpišemo Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, najveći dio sredstava iz pristupnih fondova će biti obezbijeđen baš za poljoprivredu, odnosno ruralni razvoj. Ako ne prihvatimo takav način razmišljanja, nećemo biti u situaciji da primimo ta sredstva. Moramo ići u tom smislu, jer čemu sva priča o EU i sredstvima i ostalom, ako selo ostane prazno. Recimo, ne može se Banjaluka razvijati ako sela oko nje ostanu prazna. Banjaluka se ne može razvijati bez Lijevče polja, Krupe na Vrbasu, Kotor Varoša...
NN: Koje uslove moraju ispuniti poljoprivredni proizvođači da bi mogli računati na pomoć Vlade RS?
BRATIĆ: Moraju ispunjavati i kvantitet i kvalitet proizvoda koje nude da bi dobili podsticajna sredstva. Vlada RS se sa sredstvima kojima raspolaže mora fokusirati na određeni broj klijenata koji mogu biti konkurentni u okruženju, jer imamo ozbiljno okruženje Srbiju i Hrvatsku. Ako budemo rasipali novac na sve i svašta, neće biti efekata u budućnosti. Koncentrisaćemo se na naše razvojne šanse u poljoprivredi i tu fokusirati sredstava. Zamjere nam da su podsticajna sredstva za ruralni razvoj u Srbiji i Hrvatskoj veća nego kod nas, ali su oni, za razliku od nas, značajno smanjili broj klijenata i usmjerili se na grane koje su konkurentne.
NN: Ko može da opstane u toj tržišnoj utakmici?
BRATIĆ: Ostaće oni najjači, proizvođači koji budu imali odgovarajuće uslove. U RS u naredna tri-četiri mjeseca krećemo s kontrolom mlijeka. Potrebni su nam bolji uslovi i kontrola kvaliteta. Cilj nam je da obezbijedimo funkcionalnost kontrole mlijeka i poslije toga, početkom oktobra, idemo sa subvencionisanjem prema korisnicima prema kvalitetu, a definisane su četiri klase. Oni koji budu imali odgovarajuće uslove, moći će da konkurišu na tržištu. Ali, i to će biti blaži kriterijumi nego što je to u razvijenim zemljama. Za jednu godinu nemoguće je napraviti velike pomake i sa nule značajno unaprijediti ruralni razvoj.
NN: Kako zaštititi sitnog proizvođača da ostane konkurentan i nađe svoje mjesto na tržištu?
BRATIĆ: Poljoprivredni proizvođač može opstati samo udružen sa ostalima preko zadruge, jer pojedinačno ne mogu ništa. Izvršićemo revizije zadruga da se osposobe kako bi preuzele ulogu pokretača proizvodnje. Mi jednostavno moramo preći sa socijalnog na podsticajni karakter, da se podstiču oni proizvođači koji mogu biti konkurentni. Samo tako ćemo imati jako selo. Ne možete na tržištu konkurisati sa proizvodnjom od 500 litara mlijeka po grlu godišnje. Sredstva predviđena za ulaganje u ruralni razvoj ne mogu imati socijalni karakter i to treba da omogući neko drugi.
Pozitivan primjer udruživanja u Srebrenici
NN: Možete li nam navesti jedan pozitivan primjer da su ljudi napravili pomake u poljoprivrednoj proizvodnji, udružili se u zajedničkom radu?
BRATIĆ: U Srebrenici sam vidio pozitivne pirmjere vrijedne divljenja. Ljudi su na nadmorskoj visini od 980 metara napravili plantaže malina, kupina i ribizli. Oni su se udružili u zadruge i na 25 hektara zemljišta, što je impozantno, doveli sistem za navodnjavanje na nadmorskoj visini od 980 metara, iskrčili šipražja i napravili posao koji im je omogućio zaradu. U tu zadrugu udruženo je mnogo ljudi i oni vrijedno rade, napravili su i vinariju. To su pozitivni primjeri koje treba da podržimo.