BANJALUKA, BEOGRAD - Hrvati iz Hrvatske i BiH, kao i Kosovari, smatraju da žive bolje nego što bi živjeli da je SFRJ opstala, dok jedino Srbi vjeruju da je bilo moguće sačuvati Jugoslaviju, pokazuje istraživanje Evropskog fonda za Balkan, koje je finansirala njemačka fondacija "Bosch".
Istraživanjem je obuhvaćen uzorak od 2.000 ljudi iz Hrvatske, BiH, Srbije, Kosova (1.244), Crne Gore, Makedonije i Albanije, i to generacije rođene 1971. godine i generacije rođene 20 godina poslije. Terenski rad vršen je u periodu od 25. septembra do 17. oktobra 2011. godine, a istraživanje je geografski pokrilo cijeli region zapadnog Balkana.
Istraživanje je pokazalo da većina ispitanika, osim Hrvata i Kosovara, te Slovenaca, koji nisu ni obuhvaćeni istraživanjem, i Albanaca, koji nisu ispitivani o SFRJ, smatraju da bi život bio bolji da je SFRJ opstala sa istim političkim sistemom i istim odnosima između republika kao u vrijeme Tita.
"Bez obzira na pozitivan stav prema životu u bivšoj SFRJ, uz izuzetak starije generacije Srba u BiH, 47 odsto, i Srbije, 49 posto, većina drugih smatra da je raspad SFRJ bio neizbježan", navodi se u rezultatima istraživanja.
Prema riječima Igora Bandovića iz Evropskog fonda za Balkan, istraživanje je urađeno povodom dvadeset godina od raspada SFRJ, koje su obilježili sukobi među balkanskim narodima.
"Poslednja generacija Jugoslovena rođena 1971. godine bila je u svojim formativnim godinama kada su sukobi počeli, a prvih dvadeset godina njihovih života kao odraslih osoba su skratili ratovi. Oni koji su rođeni 1991. godine suviše su mladi da bi se sećali sukoba, rata i raspada starog sistema", objasnio je on.
Istraživanje je pokazalo da većina ljudi iz obje generacije smatra da su kontakti i dobri odnosi sa zemljama zapadnog Balkana važni. Takođe, pokazalo se da je povjerenje među narodima koji su međusobno ratovali i dalje na niskom nivou.
Većina pripadnika obje generacije podržava članstvo svoje zemlje u EU, a više ljudi iz generacije 1971. u Hrvatskoj, Makedoniji, Srbiji i među Bošnjacima i Srbima u BiH smatra da su šanse za zaposlenje, ekonomska sigurnost i životni standard bili bolji u vrijeme njihovih roditelja nego što očekuju da će se unaprijediti pridruživanjem EU.
Sociolozi nisu iznenađeni ovakvim rezultatima i podvlače da su gotovo sva slična istraživanja koja su sprovedena poslije rata naovamo pokazala slične podatke.
Tanja Topić, analitičar iz Banjaluke, kaže da je prirodno da Srbi i danas smatraju da je bilo moguće sačuvati Jugoslaviju, s obzirom na to da je i javnost i politika ulagala napore da ta država bude očuvana. Takođe, kaže da je lako objasniti i osjećaj Hrvata i Kosovara, koji smatraju da žive bolje nego što bi živjeli da je SFRJ opstala.
"I Kosovari i Hrvati su vezani za ostvarenje tog nacionalnog sna, odnosno stvaranje sopstvenih država, što im je bio važan politički motiv i cilj. Osim toga, Hrvatska je već na pragu EU, što otvara perspektivu boljih uslova života koji vrijede na prostoru EU", rekla je Topićeva.
Ne iznenađuje je i teza da mnogi smatraju da su njihovi roditelji živjeli bolje nego što oni žive danas.
"U svim republikama bivše SFRJ sprovedena je privatizacija u kojoj, nažalost, ima mnogo više gubitnika nego dobitnika i to govori koliko ljudi imaju taj osjećaj i, ako ništa drugo, imaju tu lijepu priču koju su im prenosili roditelji o životu u socijalizmu i životnom standardu iz tog vremena", smatra Topićeva.
Ivan Šijaković, sociolog iz Banjaluke, takođe nije iznenađen podacima, s tim da navodi da osjećaj boljeg života Hrvata i Kosovara ne veže za stvarno stanje ekonomije, nego za ideološki osjećaj da su se oslobodili Jugoslavije koju su, pogotovo Kosovari, doživljavali kao nešto čega se treba osloboditi.
"Ni Hrvati, a pogotovo Kosovari, danas ne žive bolje u smislu životnog standarda i to nije teško pokazati", rekao je on.
Slično kao i Topićeva, osjećaje Srba o Jugoslaviji vezuje za nostalgičnost i činjenicu da su se Srbi, kao najbrojniji narod, osjećali najkomotnije na cijeloj njenoj teritoriji.
Oba stručnjaka kažu da nije iznenađujuće da narodi koji su međusobno ratovali i dalje imaju visok nivo nepovjerenja. Topićeva navodi da dijelom tu atmosferu nepovjerenja podgrijavaju i političari svojom retorikom. Šijaković kaže da je teško očekivati da će u nekoj izglednoj budućnosti doći do povećanja povjerenja među narodima koji su vodili ratove.
"I to nije nikakvo čudo. To je jedan kulturni, čak i antropološki problem. Takvi stavovi se formiraju od malih nogu. Stalno se prave identiteti na razlikovanju. I to nije naš specifikum, toga imate i u drugim sredinama", zaključio je on.