Bilans aktuelnih bh. vlasti u oblasti ljudskih prava je izuzetno mršav jer nisu senzibilizirane za ljudska prava i ne razumiju njihov značaj, kaže Srđan Dizdarević, predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH.
Ističe da bh. vlasti odlaganjem ratifikacije nekih međunarodnih konvencija samo kupuju vrijeme i odgađaju njihovu primjenu.
"U BiH se ništa značajnije nije desilo od postizanja mira do danas i mi smo pri dnu zemalja Starog kontinenta kada je u pitanju poštivanje ljudskih prava", kaže Dizdarević povodom Međunarodnog dana ljudskih prava. Cijeni da je veliki pomak to što su državne institucije prihvatile da razmatraju Zakon o suzbijanju diskriminacije, koji je definisao Helsinški komitet.
NN: Aktuelne vlasti, prvenstveno Ministarstvo za ljudska prava BiH, gotovo da ignorišu Međunarodni dan ljudskih prava. Kako cijenite njihov rad u ovoj oblasti?
DIZDAREVIĆ: Vidio sam u novinama jedan plaćeni oglas Ministarstva za ljudska prava ali, nevezano za to, ne možemo biti zadovoljni njihovim radom. Ministarstvo je, prije svega, zaduženo za povratak izbjeglica i raseljenih lica i tu im je bilans izuzetno mršav. Mi smo pokušali da ih ubijedimo da učine napor da se makar povratnicima vrati dostojanstvo kroz minimalne uslove za život, ali čini se da država nema sluha, nema kulture ljudskih prava. A sa druge strane - nema ni političke volje.
NN: Kod nas se u kontekstu ljudskih prava najčešće pominje pravo na povratak, ali koliko ljudi se generalno obraća Helsinškom komitetu?
DIZDAREVIĆ: Približavamo se broju od 50.000 ljudi koji su nam se obratili za proteklih 12 ili 69 godina i ljudi se žale na razne pojave. Prvih godina to je bila imovina i povratak, 85 posto prijava se odnosilo na to. Ali danas se sve više suočavamo s pitanjima vezanim za ekonomska i socijalna prava, radne odnose, diskriminaciju, manjinske grupe i etničke manjine, na prava invalida, žena, u vezi s nasiljem u porodici...
NN: Da li vlasti u BiH razumiju značaj ljudskih prava?
DIZDAREVIĆ: Mislim da ne. Nisu prigrlile kulturu ljudskih prava i ne shvataju njihov značaj. Ovdje se radi o dvostrukoj obavezi: prema građanima BiH, koja je primarna i kroz koju građanima treba obezbijediti sva prava koja imaju, a drugo je ono na šta su se bh. vlasti obavezale ratifikacijom međunarodnih konvencija, prije svega Evropske konvencije o ljudskim prava i slobodama, koja stvara međunarodne obaveze. Očito obje ove stvari nisu dovoljne da se vlasti uozbilje i ispoštuju ta prava.
NN: BiH još nije ratifikovala ni Povelju o socijalnim pravima?
DIZDAREVIĆ: Nije, iako odavno imamo obavezu da ratifikujemo tu inoviranu povelju. Mislim da je i to indikator oglušivanja vlasti na potrebu poštovanja zbira prava iz ekonomsko-socijalne oblasti.
NN: Koje bi obaveze BiH dobila nakon ratifikovanja ove povelje?
DIZDAREVIĆ: Morao bi se ispoštovati minimum socijalne zaštite svakog građanina, nezavisno od etničke pripadnosti, zatim zaštititi niz sindikalnih prava, prava ranjivih kategorija. Ali očigledno je da vlasti pokušavaju odgoditi njenu primjenu i tako dobiti na vremenu.
NN: Vlasti u BiH često govore kako mnogo novca izdvajaju za socijalne kategorije, ali i dalje ogroman procenat stanovništva živi ispod ruba siromaštva?
DIZDAREVIĆ: Građani od toga ne osjećaju nikakvu korist jer ta sredstva uglavnom odlaze za plate onih koji rade u centrima za socijalni rad. Mnogo je manje novca koji dolazi do ruku siromašnih i onih koji imaju stvarnu potrebu za socijalnom potporom i podrškom. Mislim da je ključna stvar to što se socijalna pomoć više dijeli "političkim prijateljima" nego onima koji imaju stvarnu potrebu.
NN: Može li Helsinški komitet unaprijediti primjenu Konvencije o pravima invalida?
DIZDAREVIĆ: Pokušavamo uraditi što je moguće više za osobe s onesposobljenjem jer mi bez ostatka podržavamo tu kategoriju građana. Sada radimo na podizanju njihovog digniteta, na njihovom zapošljavanju. Neki dan smo apelovali na kantonalne vlade i premijere da im barem simbolično otvore vrata, da počne zapošljavanje tih ljudi i da se ukine njihova diskriminacija. Mislimo da bi to trebalo da bude signal, a da im onda bude omogućen pristup i obrazovanju i svemu drugom, što bi trebalo da bude znak da oni nisu građani druge kategorije, nego da imaju ista prava kao i svi ostali.
NN: Kako promijeniti ukupan ambijent i odnos prema ljudskim pravima?
DIZDAREVIĆ: Način je sankcionisanje vlasti, ali i aktivniji odnos nevladinog sektora i građana. No, tu je i međunarodni faktor, koji još ima šta da kaže u sektoru ljudskih prava u BiH.
Za ombudsmane žele postaviti stranačke ljude
NN: Koliko građani gube sporom i loše vođenom procedurom formiranja novog državnog ureda ombudsmana?
DIZDAREVIĆ: To je katastrofa! To je izuzetno žalosna stvar jer mi sada gubimo institucije i sve u vezi s ljudskim pravima palo je na teret nevladinih organizacija. Očigledno se i ovdje pokušava mešetariti kroz situaciju u kojoj bi se devalvirala funkcija ombudsmana jer se na tu poziciju nastoje postaviti politički prijatelji, odnosno stranački ljudi. To bi bila potpuna devalvacija institucije i bolje da je nema nego da bude takva kakvom su je zamislile ektuelne vlasti.