KLJUČ U Gornjoj Sanici kod Ključa u srcu Grmeča danas živi svega pet srpskih povratnika, od kojih samo jedan na svom ognjištu ostaje i tokom zime.
Nekada prometni seoski put, uz koji je živjelo srpsko stanovništvo, sada je zarasla u korov, struje nema, a ljudi pričaju da su vidjeli tragove medvjeda na putu do svojih imanja, danas ruševina.
`Kako onda da se vrati bilo ko, kad nema osnovnih uslova za život`, priča Slavko Vukobrat, povratnik koji u Sanici jedini ostaje cijele godine.
Na zaraslom putu putokaz, ali ne do nekog zaseoka nego baš do njegove kuće piše - SlavkoVukobrat.
`Dobio sam od jedne humanitarne organizacije dva paketa građevinskog materijala. Sam sam, pravio kuću u kojoj imam vodu i telefon, ali struje nema`, kaže Slavko Vukobrat.
On kaže da bi se ljudi vratili, da se bar struja dovede. Kaže da se obraćao nadležnima u opštini Ključ, ali dobio je jedino obećanja da će komisija izaći na teren.
Dodaje da bi volio da što prije dobije struju ne bi li dobio i komšije, jer su mu prvi ljudi i prodavnice udaljeni četiri kilometra.
`Prvi povratnik je bio moj pokojni otac Lazar Kesić, koji je da bi dobio donaciju za kuću od humanitarne organizacije EDA morao da živi u podrumu bez prozora i to skoro godinu dana, da bi se oni, eto, uvjerili da želi da se vrati`, priča Drago Kesić, koji povremeno navraća u Sanicu.
On kaže da je kuća konačno sagrađena, kako-tako, ali da su njegovi roditelji tu bili veoma kratko, jer je otac doživio moždani udar i umro prošle godine.
`Nije dočekao da dobije struju, koje još nema, tako da je kuća prazna. Majka Mara ovdje ne može da bude sama, već bude kod mene i sestre u Prijedoru i Banjaluci`, priča Kesić i dodaje da je puno ljudi zainteresovano da se vrati u svoju rodnu Gornju Sanicu, ali da zato nema uslova.
Gornja Sanica, osamdesetih godina prošlog vijeka bila je prvo turističko selo u Bosni i Hercegovini.