ISTOČNO SARAJEVO - Na suđenju nekadašnjim pripadnicima Armije RBiH za ubistvo srpskih vojnika zarobljenih 1992. godine na releju na Trovrhu kod Goražda, svjedok tužilaštva Dalibor Nešković rekao je da se srpski vojnici predali, jer im je obećano da će biti razmijenjeni u Foči, što se nije desilo.
Za ubistvo ratnih zarobljenika Boška i Đoke Lasice, Njegoša Ćehe, Koje Vukovića, Branislava i Budimira Todorovića, Tioslava Radovića i Ratomira Klačara pred Okružnim sudom u Istočnom Sarajevu sudi se nekadašnjim pripadnicima takozvane Armije BiH Muhamedu Adžemu, Omeru Uglješi, Senadu Haliloviću i Sulji Karkelju.
Nešković, bivši operater na vezi pri komandi Goraždanske brigade Vojske Republike Srpske, posvjedočio je danas pred Okružnim sudom u Istočnom Sarajevu da se 24. avgusta 1992. godine čuo sa Đokom Lasicom, koji mu je prenio da će se srpski vojnici predati pripadnicima takozvane Armije BiH koji su napali relej na Trovrhu, jer su im obećali da će ih razmijeniti u Foči.
On kaže da se tada posljednji put čuo sa Đokom Lasicom, koji je bio prinudni vezista na releju, te da je tom razgovoru prisustvovala i Đokina majka.
Svjedok je potvrdio da je osam pripadnika Vojske Republike Srpske, koji su se u noći između 23. i 24. avgusta izvukli sa releja i došli u komandu brigade, potvrdilo da je na prvom spratu objekta na Trovrhu ostalo još osam ljudi koji nisu mogli da pobjegnu.
Nešković kaže da je kasnije čuo da su zarobljeni srpski vojnici ubijeni i bačeni u rijeku Drinu.
Nekadašnji pripadnik čete Slatina takozvane Armije BiH Zahir Šogolj rekao je da je njegova jednica krajem avgusta 1992. godine držala u okruženju objekat na Trovrhu.
"Nismo znali koliko je ljudi u objektu, a borbe su vođene dva dana. Prvog dana su nadlijetali i jurišni avioni koji nisu djelovali", rekao je Šogolj i dodao da se njegova jedinica povukla sa tog položaja nakon dolaska smjene.
On kaže da ga je po dolasku kući supruga obavijestila da su se vojnici sa Trovrha predali i da treba da ih sprovedu.
"Bila je velika gužva i uspio sam vidjeti oko pet ljudi koje su od napada mase štitili pripadnici moje jedinice. Narod ih je tukao, psovao i vikao im da su zločinci jer su, navodno, pripadnici te jedinice ranije pobili mještane u Kopinom Selu", rekao je Šogolj.
On je dodao da su zarobljenici odvedeni u Silos u Kopačima i da ne zna gdje su kasnije prebačeni.
Šogolj je potvrdio svoju izjavu datu 1. novembra 2012. godine Centru javne bezbjednosti Istočno Sarajevo da je u jednoj komori u Silosu pronađeno obješeno tijelo Ratomira Klačara.
Nekadašnji pripadnik 31. udarne brigade Armije RBiH Enes Starhonić potvrdio je da su se srpski vojnici predali i dodao da je vidio Boška Lasicu, kojeg je poznavao od prije rata, te njegovog sina Đoku, Branu Todorovića i Koju Vukovića kada su ih sprovodili u Silos.
"Bilo je osam zarobljenika i ne znam tačno koliko su bili u Silosu, možda sedam do 10 dana. Čuvala ih je vojna policija, a čuo sam da se Ratomir Klačar objesio. Kasnije se pričalo da su ih odveli u Goražde, neko je govorio da su odvedeni u Zenicu, a bilo je i priča da ih je ubila granata", rekao je Starhonić.
Srpski vojnici zarobljeni su u avgustu 1992. godine na brdu Trovrh kod Goražda i odvedeni u goraždansku policijsku stanicu, gdje su i ubijeni. Do sada su identifikovani samo posmrtni ostaci Budimira Todorovića i Tioslava Radovića.
Okružni sud u Istočnom Sarajevu potvrdio je optužnicu protiv Muhameda Adžema, Omera Uglješe, Senada Halilovića i Sulje Karkelja 15. oktobra prošle godine.
Suđenje će biti nastavljeno 21. maja.