BANJALUKA - Referendumsko pitanje dobilo je podršku građana ako se za njega izjasnila natpolovična većina građana koja je glasala na referendumu.
Ovo piše u članu 55. Nacrta zakona o referendumu i građanskoj inicijativi Republike Srpske, koji su predložili poslanici iz reda vladajuće većine u Narodnoj skupštini RS.
Međutim, zašto je za pojedine sporan baš ovaj član zakona?
Naime, njime se definiše da referendum može biti uspješno sproveden ako je za njega glasala većina onih koji su toga dana izašli da se izjasne, a ne natpolovična većina upisanih glasača u birački spisak, kao što je sada slučaj.
Pojednostavljeno, da bi neko referendumsko pitanje u Republici Srpskoj sada bilo uspješno, potrebno je da od oko 1,2 miliona građana sa pravom glasa, na referendum izađe njih oko 630.000, a da onda više i od te polovine, tačnije, njih oko 316.000 glasa "za/protiv" ili "da/ne", zavisno od toga šta se referendumom želi postići.
A ako bude usvojen novi nacrt zakona, to će značiti da više ne treba 630.000 glasača za referendum, već će on biti važeći ako je, na primjer, glasalo svega 100 ljudi, a njih 51 je dalo ili nije dalo podršku nekom pitanju.
Za predstavnike opozicije ovo je namjera vlasti da glasovima manjine donese neku odluku bez obzira na to šta o tome misli većina.
Uvjereni su da vlast u ovom trenutku nema mogućnost da na neka referendumska pitanja izvede stotine hiljada građana, pa, kako tvrde, hoće da mijenjaju pravila igre koja će im olakšati donošenje zakona koje god oni žele.
Podsjećanja radi, rezultati referenduma u Republici Srpskoj trenutno nisu obavezujući, jer konačnu odluku/sud o bilo kakvom pitanju takve vrste na kraju mora usvojiti Narodna skupština kao najveće zakonodavno tijelo.
Takođe, treba podsjetiti i da je referendum ugrađen u Ustav RS, a da je aktuelni zakon na snazi od 2010. godine.
Prema mišljenju Vladimira Kovačevića, novinara portala Gerila.info, ovaj nacrt zakona predstavlja udaljavanje od demokratije.
"Podnosilac zahtjeva za referendumom više neće morati da brine šta građani misle o nekom referendumu i neće imati potrebu da animira građane kako bi shvatili da je neko pitanje od referendumskog značaja, već će se moći pouzdati u siguran broj stranačkih aktivista koji će izaći na referendum i dati mu legitimitet, bez obzira na to koliko ljudi glasalo. To nas dovodi do toga da 1.000 ljudi može izaći na referendum, a da referendum uspije sa 501 glasom, a da 500.000 građana bude nezainteresovano", smatra Kovačević.
Naglašava da se ništa od ovoga ne dešava slučajno, jer je činjenica da građani na neki način bojkotuju i izbore, pa su oni koji povlače pitanja referenduma svjesni da bi se isto moglo desiti i ako bi krenuli u takav poduhvat.
"Sve je to normalna posljedica svega u posljednjih 20 godina, a ni neki referendumi nisu baš izvlačili ljude iz kuća u velikom broju", kaže Kovačević za "Nezavisne novine", te dodaje:
"Političke elite jednostavno ne žele da im planovi zavise od građana."
Politikolozi ističu da se ovo pitanje može gledati iz dva ugla.
"S jedne strane vlast možda hoće veći legitimitet za referendumske odluke, pa na ovaj način i opoziciju želi uvući u referendumske kampanje da motiviše svoje pristalice da se izjasne. S druge strane, koja je više vjerovatna, vlast eliminacijom praga izlaznosti želi osigurati svoju poziciju spuštajući kriterijume za referendum. To znači da će, ukoliko se desi i mala izlaznost, ona biti obavezujuća za sve stanovnike Republike Srpske", smatra Stefan Ličina, politikolog.
Ipak, mišljenja je da će se novi zakon "prije koristiti za unutrašnja pitanja ili partijska razračunavanja, kao što su opozivi načelnika i gradonačelnika, nego za velika nacionalna pitanja".