BANJALUKA, MOSTAR - Strana administracija, koja je u BiH u posljednjih 15 godina prisutna u velikoj mjeri, razumije mentalitet domaćeg stanovništva i politike, ali se pravi da ga ne shvata zarad ličnih interesa, ocjenjuju profesori i čelnici nevladinih organizacija u BiH.
Takođe, i ukazano gostoprimstvo visokim stranim gostima se zna naći u žiži javnosti zbog njihovih izjava, a to potvrđuje i nedavna retorika turskog ministra inostranih poslova Ahmeta Davutoglua koji je, između ostalog, kazao da je Sarajevo minijatura osmanskog nasljeđa, te da zagovara obnavljanje Otomanskog carstva na Balkanu, nakon čega je srpski član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović tražio da se Turskoj uputi protestna nota, ali se usprotivio Haris Silajdžić, bošnjački član, dok je Željko Komšić, hrvatski član i predsjedavajući Predsjedništva BiH, ostao uzdržan.
Sociolog Ivan Šijaković kaže da stranci koji dolaze iz istočne Evrope razumije mentalitet bh. naroda, dok oni koji dolaze sa Zapada imaju drugačiji pogled pa ih, kako ističe, nije ni briga da li ih domaće stanovništvo razumije.
"Demokratija, u koju se zapadne zemlje zaklinju, izgubila je primarne korijene i pretvorila se u karikaturu. Demokratiju shvataju vrlo uprošteno i to na primjeru izbora: samo da su višepartijski i da se ne kradu", objašnjava Šijaković.
On naglašava da su stranci u BiH ljudi od zadatka, te je jedini od njih koji je pokušavao da misli Miroslav Lajčak, bivši visoki predstavnik za BiH.
Šijaković smatra da su za njih neprihvatljivi bilo kakvi domaći modeli dogovora i shvatanja jer misle da su njihovi modeli najbolji, te da bi nam bolje bilo bez njih jer sa strancima očigledno "ne ide".
Slavo Kukić, profesor sa Sveučilišta u Mostaru, kaže da mnoštvo činovnika iz međunarodne zajednice nema nikakvog interesa da se nešto riješi u BiH jer se onda, kako objašnjava, "okončava njihov mandat i moraće otići na drugo mjesto, recimo u centralnoj Africi, gdje možda jedu žive ljude".
"Ovdje je Evropa i jedino što im se može desiti je prometna nesreća. Ja imam osobno iskustvo sa takvim slučajevima gdje stranci stvaraju probleme samo da nešto ne bi bilo riješeno", priča Kukić, naglašavajući da stranci razumiju ljude u BiH, ali da ih interesuje samo njihova plata.
Ako bi se, prema njegovim riječima, u njihovim matičnim zemljama saznalo kako stranci rade i djeluju u BiH, sigurno bi se s njima drugačije postupalo nego sada.
Petar Kunić, profesor na Pravnom fakultetu u Banjaluci, kaže da strana administracija u BiH ima unaprijed utvrđen obrazac ponašanja, te da se on ne mijenja i da stranci ostaju dosljedni svom projektu koji su zacrtali.
"Oni nikad neće priznati da su pogriješili. U BiH oni nemaju nikakvu odgovornost, za razliku od svojih zemalja. Kada je Austrougarska okupirala BiH, oni su dovodili svoje ljude koji znaju domaći jezik. Danas imate strance koji su ovdje već 20 godina i koji odlično razumiju jezik, ali neće da ga pričaju", navodi Kunić, ističući da stranci ne žele upoznati domaće stanovništvo, već samo izvršiti zadatak koji su dobili iz svojih zemalja.
On smatra da postoje i unutrašnje snage koje prizivaju strance u BiH, te da je apsurd da, kako kaže, drugorazredni tipovi upravljaju ovom zemljom.
Leo Pločkinić, predsjednik "Croatia libertasa", kaže da se često desi da su predstavnici sva tri naroda u BiH nezadovoljni odlukama stranih zvaničnika, te da je to dokaz da BiH nije funkcionalna država.
"Ovakva BiH će moći da postoji samo dok stranci budu tu, a kada oni odu ona će se definitivno preurediti", smatra Pločkinić.
Momir Dejanović, predsjednik Centra za humanu politiku, kaže da međunarodna prisutnost u BiH djeluje ograničavajuće na njenu nezavisnost, te da njeno prisustvo produbljuje nepovjerenje među narodima.
"Treba ukinuti OHR, dok je pitanje odlaska stranih sudija lažna dilema, a pravi problem je neefikasno domaće pravosuđe, čiju neefikasnost ne može poboljšati nekoliko stranih sudija i tužilaca", smatra Dejanović.
On naglašava da bi stvarni razlog za prisustvo međunarodne zajednice mogao biti realan strah od ugroženosti mira i vanustavnog djelovanja.
"Mislim da se ovaj strah kod dijela građana u BiH može eliminisati ili umanjiti diskretnijim prisustvom i garancijom institucija međunarodne zajednice, za što nije potrebna institucija OHR", poručio je Dejanović.