ZVORNIK – Apelaciono vijeće Suda BiH oslobodilo je Ljubu Tomića i Krstu Josića iz Malešića kod Zvornika svake krivice za ratni zločin počinjen protiv civilnog stanovništva na području zvorničke opštine, potvrdili su danas zvornički advokati Nenad Rubež i Petko Pavlović.
Tomić i Josić su optužen da su 26. juna 1992. godine ubili Izeta Nuhanovića, Šemsudina Nuhanovića i Muradifa Ibrahimovića u šumi Marhoš iznad Kozluka.
Advokati su naveli da je Sud BiH u prvostepenom postupku u martu prošle godine oslobodio navedena lica odgovornosti, ali se Tužilaštvo BiH žalilo, pa je postupak ponovljen pred Apelacionim vijećem.
Advokati Rubež i Pavlović rekli su novinarima da je suština ovog predmeta, koji je počeo krajem 2006. godine kod Kantonalnog suda Tuzla, a potom ustupljen Sudu BiH, u tome da se sve zasnivalo na izjavi jednog svjedoka koji je navodno vidio kada su navedena lica ubijena.
Rubež je istakao da je odbrana dokazala da ključni svjedok Nurija Ibrahimović nije vidio, niti je mogao vidjeti da su ih optuženi ubili, i dodao da je Nurija, na pitanje zašto se nije vratio na mjesto ubistva da vidi šta se desilo, odgovorio da je pocijepao jaknu i da zbog toga nije mogao da se vrati.
Pavlović je rekao da je tužilac morao prije podizanja optužnice da provjeri datum i činjenicu smrti tih lica i da se odmah uvjeri da nisu poginuli kao civili, nego kao pripadnici Armije BiH.
Ističući da uzrok smrti nije mogao da utvrdi ni vještak, Pavlović je rekao da je sve to bilo dovoljno tužiocu da utvrdi da nema elemenata za podizanje optužnice.
"Očito je da je riječ o montiranom procesu i olakom podizanju optužnice", rekao je Pavlović.
Odbrana kaže da je očito da Tužilaštvu BiH ni ono što je očigledno nije bilo dovoljno kao dokaz. Iako je u toku dokaznog postupka prema dokumentima Armije BiH, Federalnog ministarstva za pitanja boraca i izvodima iz knjige umrlih, dokazano da su ova tri lica poginula 1. juna 1992. godine, dok su Josić i Krstić skoro tri godine sudski maltretirani da su ih ubili tek nakon 26 dana.
Rubež je konstatovao da ovaj proces ukazuje na odnos Tužilaštva Tuzlanskog kantona, ali i Tužilaštva BiH, prema licima srpske nacionalnosti, gdje je dovoljno da samo jedno lice kaže "vidio sam", ili bilo šta drugo, i Tužilaštvo će podići optužnicu.
"Nažalost, ovo nije prvi slučaj. Imamo više predmeta koje vodimo i u kojima se optužnice zasnivaju na iskazu jednog svjedoka ili nekim, navodno, njihovim zaštićenim svjedocima, za koje imamo indicija da su vjerovatno ucijenjeni i koji se vode od predmeta do predmeta, a optuženima se izriču dugogodišnje kazne", rekao je Rubež.
On se zapitao ko će optuženima nadoknaditi pet godina, u kojima su im bila uskraćena osnovna prava – da privređuju, da se slobodno kreću itd.
Josić je rekao da je očekivao oslobađajuću presudu, jer nije bio kriv i podsjetio da je u navedeno vrijeme bio ranjen i da se nije nalazio u Malešiću, nego u Trnovici kod rodbine, odakle je odlazio na previjanje u Loznicu.
Tomić je rekao da je, kada je saznao za optužnicu, osjećao bol i gorčinu, jer je znao da je sve što mu je stavljano na teret bila čista laž.
On smatra da je Nurija tražio krivca bez krivice po sistemu "rekla kazala" i upro prstom na prvog ko mu je pao napamet.