HAG - Svjedokinja optužbe Mirsada Malagić izjavila je danas na suđenju Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom da joj je Vojska Republike Srpske poslije zauzimanja Srebrenice u julu 1995. godine ubila muža i dva sina, od kojih je jedan bio maloljetan.
Malagićeva je posvjedočila da je u njenoj porodici prethodne noći pao dogovor da se ona sa mlađim, 10-ogodišnjim sinom i svekrom uputi ka bazi UNPROFOR-a u Potočarima, a da njen suprug sa dva starija sina pokuša da se kroz šumu probije ka Tuzli, ukoliko VRS uđe u grad. Svi civili, kako je rekla, željeli su da odu iz Srebrenice "zbog straha" od VRS i "nesigurnosti".
Muža i sinove, koji su imali 20 i 15,5 godina, svjedokinja je, kako je rekla, posljednji put vidjela na putu između Srebrenice i Potočara, kojim se kretale hiljade Muslimana, dok su sa obje strane puta padale granate VRS.
"Bio je takav haos da se nismo čak ni pozdravili. Svako je krenuo na svoju stranu", opisala je.
Tijela supruga i mlađeg sina Malagićeva je identifikovala 2009. godine. Posmrtne ostatke starijeg sina otići će da identifikuje po povratku iz Haga.
Malagićeva je opisala i kako je, istog dana, lakše ranjena šrapnelom granate u plećku, na putu ka Potočarima. Sutradan, pošto su se hiljade srebreničkih Muslimana zaustavile u blizini baze holandskog bataljona UNPROFOR-a u Potočarima, došli su prvi srpski vojnici, koji su žene ispitivali gdje su im muževi i sinovi.
"Jedan nam je rekao da ćemo biti evakuisani u Tuzlu... Popodne su počeli da odvode muškarce u kuće... Vidjela sam da su ih ispitivali, čuli su se samo krici, nijedan hitac. Nisu se, zatim, vratili", kazala je svjedokinja.
Razdvajanje muškaraca od žena i djece nastavljeno je 13. jula 1995. pri ukrcavanju u autobuse. Malagićeva je posvjedočila da su joj tada odvedeni svekar, zet i drugih rođaci, koje je tada vidjela posljednji put. Njihova tijela pronađena su, takođe, u masovnim grobnicama poslije rata.
Karadžić, koji se brani sam, u unakrsnom ispitivanju je pitao Malagićevu zna li kako su i kada tačno stradali njen muž i sinovi.
Ona je odgovorila da ne zna, ali da su njihova tijela pronađena u Zvorničkoj Kamenici, "gdje su izvršena strijeljanja". Precizirala je da je utvrđeno da je uzrok smrti njenog sina bila prostrelna rana iz vatrenog oružja, dok nije moglo biti određeno šta je izazvalo smrt njenog muža "zato što su njegove kosti sakupljane sa više mjesta".
Odgovarajući na pitanje optuženog, ona je kazala da joj je, prema potvrdi koju je dobila, muž stradao u statusu borca, a sinovi kao "civilne žrtve rata".
Karadžić je tvrdio da su svi Muslimani koji su pod bilo kojim okolnostima stradali od 1992. upisani kao žrtve iz 1995. na spomeniku u Memorijalnom centru u Potočarima. Svjedokinja je to odbacila, rekavši da su svi čija su imena na spomeniku "poginuli poslije pada Srebrenice".
Optuženi je sugerisao i da su muslimanske vlasti u Srebrenici naredile da između 12.000 i 15.000 muškaraca pokušaju da se probiju kroz šumu ka Tuzli, a da žene i djeca krenu ka Potočarima.
Negirajući to, Malagićeva je ponovila da je narod sam krenuo strahujući od nadolazeće VRS, a da su muškarci otišli u šumu zato što nisu imali dovoljno povjerenja u tu vojsku da joj se predaju.
Malagićeva je danas završila svjedočenje, a suđenje Karadžiću sutra će biti nastavljeno iskazom istražitelja haškog tužilaštva Tomaša Blaščika.