HAG - Dvije svjedokinje odbrane Radovana Karadžića, optuženog za terorisanje stanovništva Sarajeva u ratu u BiH 1992-1995, opisale su danas pred Haškim tribunalom život Srba u tom gradu u tom periodu.
Svjedokinji Radojki Pandurević, koja je četiri godine bila pritvorena u logoru Silos u sarajevskom naselju Tarčin, raspravno vijeće nije, međutim, dozvolilo da svjedoči o tome šta je tamo preživjela, zato što to nije predmet procesa.
Pandurevićeva, koja je bila odbornica Srpske demokratske stranke u Skupštini opštine Hadžići, izjavila je da je 26. maja 1992. u svom obližnjem selu bila uhapšena, poslije napada muslimanskih snaga.
U logoru Silos je, kako je posvjedočila, provela četiri godine i oslobođena je 1996. nakon što se njena kćerka srela s tadašnjom visokom predstavnicom UN za ljudska prava Elizabet Ren. Još 42 osobe srpske nacionalnosti bile su u to vrijeme pritvorene u Silosu, precizirala je svjedokinja.
Kao jedini razlog hapšenja navela je rad u SO Hadžići i što je bila članica SDS-a i Srpkinja.
Odgovarajući na pitanja zastupnice optužbe, Pandurevićeva je prvo izjavila da su Muslimani iz Hadžića otišli dobrovoljno, da bi - pošto su joj predočeni dokazi da su ih u zatvor Kula sprovele srpske snage - rekla da "nema saznanja o tome".
Opisujući život preostalih Srba u naselju Pofalići, svjedokinja odbrane Angelina Pikulić izjavila je da se "bila kao talac u sopstvenoj kući", zato što nije mogla nikuda da ide bez dozvole, kako je rekla, "Alijinih policajaca" koji su bili u njenoj garaži.
Pikulićeva je izjavila i da je bila uhapšena, zajedno sa bolesnim mužem, "zato što smo ostali u Pofalićima i zato što je bio napad Alijine vojske na Pofaliće, 16. maja 1992".
"Na Pofalićima nije bilo srpske vojske, samo Srbi koji su bježali u papučama i s tašnicama", rekla je svjedokinja, objašnjavajući da ona nije mogla da ode iz kuće zbog brojne rodbine, među kojom je bila i snaja Muslimanka s bebom.
Muslimanski vojnici su je, kako je rekla, odveli do obližnje poljane i pitali da li zna ljude koji su na njoj ležali ubijeni i ranjeni.
"Jednom je ruka bila odsječena i rekao mi je: 'Gino, spašavaj'. Ja nisam to mogla gledati. Mogu da kažem sada ko je sve izginuo tamo", izjavila je Pikulićeva.
Svjedokinja je kazala i da je na putu ka svojoj vikendici na Humu vidjela "glavu na kocu", bez tijela, koju je zatim sahranila "u plastičnoj kesi".
Ona je tvrdila i da je pred vratima svoje kuće, kad se vratila, "vidjela Aliju Izetbegovića koji je svojoj vojsci rekao: 'Nemojte samo govoriti koliko ste pobili'".
Poslije hapšenja, Pikulićeva i njen muž su bili ispitivani u naselju Velešići, a jedan od vojnika njenom mužu je udario dva šamara.
Svjedokinja je kazala i da je muslimanske policajce kasnije molila da joj dozvole da s mužem izađe na Grbavicu, ali da su oni to dozvolili samo njenom mužu, koji je umro 1993.
"Molila sam ih da me puste da odem na sahranu, nisu mi dali", rekla je ona.
U unakrsnom ispitivanju, zastupnica optužbe podsjetila je svjedokinju da u izjavi koju je dala 1995. nije spominjala da je vidjela Aliju Izetbegovića pred svojom kućom. Svjedokinja je tvrdila da jeste, ali je Karadžićeva odbrana prihvatila da nije.
Suđenje Karadžiću biće nastavljeno sutra, iskazom svjedoka Nikole Mijatovića, koji je tokom rata u BiH bio oficir Vojske RS.
Optužnica Karadžića tereti i za genocid u Srebrenici; progon Muslimana i Hrvata širom BiH i uzimanje "plavih šljemova" UN za taoce, 1992-95.