HAG - U nastavku dokaznog postupka tužilaštva, svjedoci Mevludin Sejmenović i Fadila Tarčin danas su na suđenju Ratku Mladiću u Tribunalu u Hagu potvrdili navode optužnice o progonu nesrba u Prijedoru i neselektivnom granatiranju Sarajeva 1992. godine.
Pored genocida u Srebrenici, tadašnji general Mladić (69), u to vrijeme komandant Vojske Republike Srpske, optužen je za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH koji je u sedam opština, uključujući prijedorsku, poprimio razmjere genocida. Mladić je optužen i za terorisanje stanovništva Sarajeva artiljerijskim i snajperskim
napadima.
Svjedok Sejmenović, predratni poslanik Stranke demokratske akcije u Skupštini BiH, izjavio je da su Srpska demokratska stranka i srpske snage krajem aprila 1992. nasilno preuzele vlast u Prijedoru. Uslijedili su protjerivanje, protivpravno pritvaranje, ubijanje i prisilno premještanje nesrpskog stanovništva.
Po svjedokovim riječima, SDS je prethodno "70 odsto" teritorije prijedorske opštine proglasio srpskim, a pošto je preuzeo vlast u cjelini, otpustio je Bošnjake i Hrvate iz opštinskih institucija.
Sejmenović je opisao sastanak na kojima je oficir srpske vojske dao predstavnicima SDA ultimatum da "predaju 7.000 cijevi (pušaka)" iz obližnjeg sela Kozarac, zaprijetivši da će u suprotnom "sravniti Kozarac sa zemljom".
"Rekli smo: 'Kako da vratimo, kad nemamo', a on je odgovorio: 'To je vaš problem'", rekao je svjedok, precizirajući da je u Kozarcu bilo par stotina slabo naoružanih pripadnika Teritorijalne odbrane BiH.
Pošto je ultimatum istekao, snage bosanskih Srba napale su Kozarac i okolna sela, a potom su svi muškarci odvedeni u logore Omarska i Keraterm, a žene i djeca u Trnopolje ili u zbegove. Njihove kuće su sistematski opljačkane ili zapaljene, izjavio je Sejmenović koji je napad posmatrao, krijući se.
Kada se predao, Sejmenović je pritvoren u Trnopolju gdje su, po njegovim riječima, ubijena šestorica muslimana iz jedne porodice.
Omarsku, u koju je zatim prebačen, svjedok je opisao kao "koncentracioni logor". Rekao je da je "bijela kuća" u kojoj je bio prebijen i video pretučene pritvorenike, "bila krvava u potpunosti: podovi do zidova".
U logoru su ubijeni komandant TO iz Kozarca, njegova supruga i još jedan Bošnjak, precizirao je Sejmenović.
Svjedoka je, poslije posjete stranih novinara logoru u avgustu 1992, iz
Omarske izveo visoki zvaničnik SDS Vojo Kuprešanin, poslije konsultacija s tadašnjim predsjednikom RS i SDS Radovanom Karadžićem.
"U Omarskoj je sve bilo smrt, smrt i samo smrt, a onda se odjednom pojavljuje Kuprešanin i počinje govoriti o visokoj politici... ja sam ćutao, misleći da to moram proći prije smrti... Telefonom je razgovarao sa Karadžićem koji mu je rekao da mi obavezno kupe odijelo, da me uhrane i dovedu u Banjaluku", kazao je Sejmenović.
Kako je izjavio, tek kada mu je Kuprešaninov vozač rekao da je "dobro što je postao član srpske skupštine, ali da se mora čuvati da ga ne ubiju Bošnjaki", svjedok je shvatio "da sam Karadžiću potreban da bi simulirao multietničku vlast".
"Shvatio sam da na taj način peru krivicu za zločine koje su napravili u ogromnom obimu", rekao je Sejmenović, dodajući da su visoki srpski funkcioneri znali za zlodjela u Omarskoj, ali da su to "smatrali normalnim ratnim zbivanjima".
Prije Sejmenovića, svjedokinja Fadila Tarčin je opisala kako je 28. maja 1992, kada je imala 16 godina, bila ranjena u eksploziji granate u sarajevskom naselju Širokača, dok se sa roditeljima skrivala u podrumu njihove kuće.
Tarčin je izjavila da je poslije ranjavanja na radiju čula presretnuti razgovor u kojem general Mladić naređuje artiljerijsko gađanje četvrti Sarajeva u kojem nema mnogo srpskog življa.
Suđenje Mladiću se nastavlja sutra, kada će svjedoka Sejmenovića unakrsno ispitivati branioci optuženog.
Mladića optužnica tereti i za genocid u Srebrenici nad više od 7.000 Bošnjaka u Srebrenici i uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN za taoce, 1992-95. godine.