SARAJEVO - Sudovi u BiH blagi su u određivanju kazni za osobe osuđene za trgovinu ljudima, pogotovo kada su žrtve djeca, ocijenio je juče Džems Rodehejver, direktor Odjela za ljudska prava Misije OSCE-a u BiH.
Misija OSCE-a u BiH od 2003. godine uključena je u borbu protiv trgovine ljudima, a juče je predstavila i svoj izvještaj o trgovini ljudima i odgovoru bh. krivičnopravnog sistema na ovaj problem.
"Trgovina ljudima često je netačno kvalifikovana kao manje ozbiljno krivično djelo. Imajući u vidu definiciju trgovine ljudima u međunarodnim sporazumima i standardima, entitetski zakoni ne definišu ovo krivično djelo na adekvatan način. Veliki broj osoba osuđenih za trgovinu ljudima i s njima povezana krivična djela dobijaju uslovne kazne", istakao je Rodehejver.
Smatra da faktori kao što su dobro ponašanje optuženog tokom suđenja ili je optuženi roditelj malodobnog djeteta obično budu smatrani osnovnom za dramatično smanjenje kazne.
"Psihička ili psihološka šteta nanesena žrtvama, posebno djeci, sistemski se zanemaruje tokom procjene okolnosti slučaja i utvrđivanja dužine kazne. Kada je riječ o zatvorskim kaznama, uglavnom se kreću od šest mjeseci do tri godine. Najrigoroznija kazna za ovo krivično djela izrečena je na Sudu BiH. Optuženi je bio osuđen na devet godina zatvora", kazao je Rodehejver.
Fadila Hadžić, nacionalni koordinator u nevladinoj organizaciji za sprečavanje trgovine ljudima "La strada", tvrdi kako je trgovac ljudima na sudovima u BiH bolje zaštićen od same žrtve.
"Žrtva se nalazi u neravnopravnom položaju. Kad je postupak u toku, žrtva se ucjenjuje. Sudovi je dovode u položaj da i sama prizna da je kriva što je iskorištavana, a to suprotno svim međunarodnim konvencijama. Na kraju žrtva gotovo uvijek popusti da bi poboljšala svoj život. I ovo je razlog što su kazne preblage", upozorila je Hadžićeva.
Geri Robins, šef Misije OSCE-a u BiH, tvrdi da je trgovina ljudima (trafiking) užasan zločin koji ostavlja posljedice po žrtve dugo nakon okončanja perioda iskorištavanja. Naglasio je kako ni jedna država nije imuna na ovaj problem, te da se od nje ne može očekivati da se sama nosi s njim.
OSCE je tokom analize zaključio kako ozbiljnu zabrinutost izazivaju nedosljednosti u domaćem zakonodavstvu, a koje se odnose na koordinaciju djelotvornih istraga, primjerenu kvalifikaciju krivičnih djela u važećem zakonodavstvu što utiče na praksu i politiku utvrđivanja kazni u oblasti trgovine ljudima.
Samir Rizvo, državni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima, kaže da je trgovina ljudima u BiH prisutna više od decenije.
"Trenutno je u fazi izrade trećeg akcionog plana za suzbijanje trgovine ljudima. Prioritet je i sada dat efikasnom krivičnom gonjenju trgovaca ljudima. Neophodno je uskladiti krivično zakonodavstvo s međunarodnim standardima, efikasno provesti zakonodavstvo uz visok nivo koordinacije nadležnih organa, izgraditi kapacitete nadležnih institucija. Potrebna je i definirana i efikasna kaznena politika", rekao je Rizvo dodavši da su urađeni amandmani na Krivični zakon BiH, koji će u septembru biti upućeni u parlamentarnu proceduru.
Prošle godine registrovane 33 žrtve
Broj registriranih žrtava trgovine u našoj zemlji je u blagom padu, ali je u porastu broj žrtava iz BiH, istakao je Samir Rizvo.
"Prošle godine evidentirana su 33 slučaja trgovine ljudima, a samo su dvije žrtve bile strani državljani. Prošle godine na svim sudovima u BiH podignuta je i potvrđena 21 optužnica zbog trgovine ljudima i izrečeno 14 presuda", podsjetio je Rizvo.
Prema rezultatima OSCE-ovog istraživanja, od 2003. do kraja 2007. godine na Sudu BiH za ovo krivično djelo bilo je optuženo 35 osoba, na sudovima u FBiH 17, a u RS šest osoba. Na Sudu BiH je osuđeno 27 osoba, a jedna je oslobođena. FBiH je 17 bilo osuđeno, dok su četiri osobe bile osuđene. Sedam osoba čije je procesuiranje počelo na Sudu BiH je u bjekstvu, a dvije su u bjekstvu u RS.