BANJALUKA - Stanislav Koljančić Kolja, banjalučki biznismen koji je bio žrtva otmice u režiji poznanika, juče je u banjalučkom Okružnom sudu do detalja ispričao trenutke najgoreg dana u životu kada je, kako je istakao, vjerovao da će biti ubijen.
On se tokom višečasovnog svjedočenja prisjetio da je tokom otmice uspio utvrditi da su ga otmičari cijelo vrijeme držali na jednoj lokaciji dok nije potpisao četiri bjanko papira pred notarom i optuženim Saudom Filipovićem. Ovi bjanko papiri kasnije su bili popunjeni i ovjereni notarskim pečatom Filipovića, nakon čega je sva Koljančićeva imovina prešla u ruke njemu do tada nepoznatog Izeta Šahinovića. Sklupčan u prtljažniku nepoznatog auta i suočen sa smrću, Koljančić je, kako kaže, ostavljao tragove svog DNK gdje god je stigao, a svaki ukazani trenutak iskoristio je da napadne otmičare, nakon čega je dobijao još veće batine.
"Molio sam otmičare da me ubiju, a ono što su meni radili, ja im nikada ne bih uradio", izjavio je Koljančić.
On je ispričao da je tokom otmice saznao da iza svega stoji njegov dojučerašnji poslovni partner i optuženi Boriša Delević s kojim je 2002. godine ušao u poslovnu saradnju koja je rezultovala zajedničkim vlasništvom u banjalučkom lokalu "Kajak", te u firmi za preradu željeza. Koljančić se prisjetio da ga je tog kobnog 5. oktobra prošle godine, oko 19.30 na mobilni pozvao drug i ujedno optuženi Žarko Malinović. Ne sluteći da je poziv zamka, Koljančić se odazvao i otišao na dogovoreno mjesto u restoran "Stari mlin". Prilikom odlaska Koljančić je obavijestio svoju suprugu Larisu da odlazi, ali da će se vratiti za pola časa.
Upravo su suprugina zabrinutost i slutnja rezultovali da banjalučka policija na vrijeme pokrene istragu i uhapsi otmičare. Koljančić je pojasnio da je nekoliko mjeseci prije otmice stupio u kontakt s Malinovićem koga je upoznao preko drugog prijatelja, a optuženi se ponudio da bude posredik u prodaji kamenoloma na koridoru 5c koji je bio u vlasništvu Koljančića.
"Čovjek je jednostavno raspolagao sa dobrim informacijama s kojima me kupio i ja sam mu povjerovao u priču da želi biti posrednik u prodaji tog kamenoloma", pojasnio je Koljančić.
Stigavši pred restoran "Stari mlin", Koljančić je s Malinovićem otišao na piće, predavši mu papire koje je tražio optuženi o kamenolomu. Po povratku u auto, Koljančića su na parkingu napala četorica-petorica maskiranih napadača, koji su povikali: "Stoj, Federalna policija, Federalno tužilaštvo!"
Ubrzo su Koljančića počeli tući, on se uspješno branio, a na kraju je s leđa i to upravo od Malinovića, dobio jak udarac od kojeg je pao na zemlju, nakon čega su ga vezali, stavili vreću na glavu i ubacili na zadnje sjedište Koljančićevog mercedesa. Koljančić je ostao smiren osluškujući kuda ga voze otmičari.
"Čovjek koji će mi se u narednim satima jedini obraćati kratko je dogovorio da će mi sve objasniti kada stignemo u Sarajevo", prisjetio se Koljančić.
Kako se pomirio da će ga ubiti, Koljančić je tokom vožnje u autu zaskočio jednog od otmičara s kojim je bio u autu.
"Otmičara sam udario u glavu i toliko je vrisnuo da sam se uplašio. Skočio sam da uhvatim bravu zadnjih vrata pa da izguram i njega i sebe i da zajedno poginemo, no promašio sam bravu. Ubrzo je taj što sam ga udario rekao da me neće voditi nigdje i da će me odmah ubiti. Zatim je ispalio hitac. Nakon toga su me počeli tući. Suvozač me udario dvadesetak puta pištoljem u glavu tokom vožnje", prisjetio se Koljančić.
Gotovo četrdesetak minuta kasnije, banjalučkog biznismena izvode iz auta i pokušavaju vezati selotejp trakom, no Koljančić i tu pruža otpor i udara jednog od otmičara nogom u glavu, nakon čega ga ponovo tuku i ubacuju u prtljažnik nepoznatog auta u kojem provodi čitavu noć, do sastanka s notarom.
U trenucima dok je bio vezan u prtljažniku misteriozni čovjek mu se jedini obraćao tražeći da mu isplati 200.000 do 300.000 maraka, za koga je kasnije saznao da je to bio Šahinović. Nakon izlaska iz prtljažnika, Koljančića uvode u kuću ispred koje je, kako tvrdi, proveo čitavu noć.
Dokaz da je stalno bio na istom mjestu, Koljančić vidi u zvuku otvaranje kapije, od kojeg mu se, kako je rekao, ledila krv.
Koljančić je ispričao i da je optuženi Saud Filipović bio u prostoriji i davao mu bjanko papire koje je potpisivao, a zatim i notarsku knjigu u koju je stavio svoj potpis. Na kraju, Koljančića je nepoznati čovjek uhvatio za rame i pustio u šumu, obećavši mu da neće biti ubijen.
Optužnica
Prema navodima iz optužnice Specijalnog tužilaštva RS organizator otmice Stanislava Koljančića bio je prvooptuženi Izet Šahinović (43), inače bivši komandant Specijalne policije MUP-a USK, odlikovan zlatnom policijskom medaljom za hrabrost, a ranije i osumnjičeni za ratne zločine. Šahinović je, prema optužnici, osmislio plan otmice, izabrao ljude, podijelio im zadatke, a na kraju je i sva Koljančićeva imovina trebala pripasti upravo njemu. Članovi zločinačke otmičarske grupe bili su i banjalučki kompozitor Dalibor Džombić (40), te Boriša Delević (35) i Žarko Malinović (42) major sa završenom vojnom akademijom. Članovi zločinačke grupe bili su još i Ranko Ševo (35), informatičar i vlasnik propalog preduzeća RBM, i Saud Filipović (56), notar i bivši ministar pravde RS.