BiH

Svjedok: Paravojske 1992. pljačkale po Ilidži

Svjedok: Paravojske 1992. pljačkale po Ilidži
Svjedok: Paravojske 1992. pljačkale po Ilidži
Beta

HAG - Suđenje Radovanu Karadžiću nastavljeno je danas pred Haškim tribunalom, poslije dvomjesečne pauze, iskazom svjedoka optužbe Radomira Kezunovića, koji je izjavio da su srpske paravojske ratna dejstva na Ilidži u leto 1992. koristile za pljačku.

Kezunović, koji je početkom rata bio predsjednik srpske opštine Ilidža i lokalnog kriznog štaba, opisao je kako su u maju i junu 1992. u taj kraj dolazile paravojske, "obično vikendom".

"Došli bi autobusom, bili bi tu preko vikenda i učestvovali bi u dejstvima... Kad bi, zatim, odlazili, autobus bi bio pun napljačkanih stvari, a pratilo bi ga više automobila. Bilo je više takvih ekipa koje su, kao, dolazile da pomognu Srbima, a koristili su našu ratnu dramu za krađu i ličnu korist", kazao je Kezunović, naglašavajući da se tome oštro protivio.

Paravojske su obično, po njegovim riječima, imale 10-15 ljudi, odjevenih u različite uniforme i sa raznim simbolima.

Na pitanje tužiteljke Ketrine Edžerton ko su bile vođe tih grupa, Kezunović je, uz ogradu da je to naknadno saznao, naveo imena Branislava Gavrilovića zvanog Brne, Milorada Ulemeka Legije i "Bokana čije ime ne zna", a dodao je da su dolazili i "šešeljevci".

"Čuo sam i da je Vojislav Šešelj bio na Ilidži u posjeti, zajedno sa Tomislavom Nikolićem", kazao je Kezunović, napominjući da mu je to rekao Nedjeljko Prstojević, koji ga je naslijedio na položaju predsjednika opštine Ilidža i lokalnog kriznog štaba.

Kezunović je posvjedočio i da je položaj civila na Ilidži bio isti kao položaj stanovništva Sarajeva.

Na pitanje tužiteljke šta pod tim podrazumijeva, svjedok je odgovorio da su i na Ilidži i u Sarajevu civili bili u okruženju, izloženi artiljerijskoj i snajperskoj vatri i da su mnogi poginuli i bili ranjeni.

Navodeći primjere, Kezunović je tvrdio da je tokom rata na Ilidži bilo ubijeno 1.000 civila, među kojima je bilo i nesrba.

Prve napetosti na Ilidži, po njegovim riječima, uslijedile su pošto su 6. maja 1991. na Đurđevdanskom uranku na Romaniji govorili lider Srpske demokratske stranke iz BiH Radovan Karadžić i vođa Srpske radikalne stranke iz Srbije Vojislav Šešelj.

Tužiteljka je u sudnici prikazala snimak govora Šešelja i Karadžića. Šešelj je rekao da "neprijatelji sa Zapada pokušavaju novi genocid nad Srbima", da će se Srbi osvetiti neprijateljima i za žrtve iz prošlosti; da će "srpski četnici delovati u srpskim zemljama" i da "ne damo ni pedalj teritorije istočno od linije Karlobag - Ogulin - Karlovac - Virovitica".

Na snimku se vidjelo i kako Karadžić poziva "Srbe da dođu sebi".

"Ne kažem da je to velika Srbija kao doktor Šešelj", kazao je Karadžić, pozivajući na "demokratska sredstva" i "ekonomski razvoj srpskih krajeva".

Poslije tih govora, kroz Ilidžu je prošla kolona automobila iz Sarajeva, većinom taksija iz kojih je pucano u vazduh i uzvikivano da "četnici neće proći u Sarajevu". Kezunović je ocijenio da je to bio "odgovor muslimanskih struktura iz Sarajeva na Šešeljev govor".

U nastavku postupka, svjedoka unakrsno ispituje Karadžić, koji se brani sam.

Bivši predsjednik Republike Srpske optužen je za genocid u Srebrenici i još osam bosanskih opština, progon nesrba širom BiH; terorisanje civila u Sarajevu kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje osoblja UN za taoce, u ratu u BiH 1992-95.

Najčitanije