SARAJAVO- Svjedočenjem zaštićenog svjedoka Tužilaštva BiH danas je u Sudu BIH nastavljeno suđenje Sakibu Mahmuljinu optuženom za ratni zločini koji su počinili pripadnici odreda El mudžahid 1995. godine na području Vozuće.
"Pripadnici odreda „El Mudžahid“ donijeli su nam da vidimo dvije odsječene glave naših boraca Momira Mitrovića i Predraga Kneževića i iz jedne je kapala svježa krv, a odsječenu glavu borca Gojka Vujičića dali su nam u ruke i naredili da „poljubimo brata svog“ što smo i učinili i poljubili smo njegovu glavu u usta. Prva dva borca kasnije su identifikovana i sahranjena bez glava, a tijelo trećeg još nije identifikovano."
Ovo je dio današnjeg svjedočenja zaštićenog svjedoka Tužilaštva BiH, prvog na suđenju Sakibu Mahmuljinu.
Zaštićeni svjedok S5 je, prema njegovim riječima, bio pripadnik Vojske RS i pripadao je sanitetskoj službi Prnjavor, zarobili su ga pripadnici „El mudžahid“, a u zarobljeništvu je bio od 21. jula do 23. avgusta 1995. godine, prvo u selu Livade, a potom u logoru u blizini Kamenice.
Svjedočio je o mučenjima koje su on i drugi zarobljenici doživjeli, psihičkom i fizičkom maltretiranju i zastrašivanju.
Kazao je da je sa tehničarem zarobljen u objektu koji je bio označen kao sanitet i da je na rukavu imao znak crvenog krsta.
Po zarobljavanju na putu ka Livadama zatekli su izmasakriranog borca Vojske RS sa odsječenom glavom i rasječenim grudnim košem od vrata do stomaka.
Po dolasku u selo Livade rekao je da je zatekao nekoliko muslimana koji su bili zarobljeni i bili su pripadnici „naše brigade“, a kasnije je zarobljeno još devet boraca Vojske RS. Mudžahedini su razdvojili muslimane i odveli ih u njemu nepoznatom pravcu pa ih je ostalo 12. U kući u koju su dovedeni povezani su na način da su bili u zgrčenom položaju i tako su bili dva dana.
„Vinko Aksentić je doveden zadnji. Kad nas je vidio tako skočio je kroz prozor. Pronašli su ga, doveli i dodatno ga maltretirali gaženjem. Jedan ga je grizao zubima za palac. Bio je polusvjestan“, kazao je svjedok S5.
U logoru kod Kamence su, ispričao je, mučeni od oko 21 sat do šest ujutro, ležali su potrbuške sa rukama vezanim na leđima, vezanim skočnim zglobovima i stezani konopcem što je „bilo teško izdržati“.
„Mudžahedini su rekli da niko ne smije da priča. Jedan borac, Gojko Vujičić, nije mogao više izdržati. Opsovao je boga i alaha, rekao 'ubijte me, ne mogu više, kakvi ste vi ljudi'.
Jedan mudžahedin mu je ispalio metak u sljepočnicu i odsjekao glavu mačem u tri poteza.
"Drugi dan odveli su nas na igralište. Tu se skupilo oko 400 mudžahedina. Dio se pohvatalo za ruke, a ostali su u nas upirali noževe, sjekire. Jedan od komandanata je držao megafon. To je trajalo 30-40 minuta i onda je povikao da se prestane. Ostali smo dva sata na leđima. Nekoliko mudžahedina je trčalo preko naših tijela“, svjedočio je S5.
Dodao je da su u logoru vezani lancima i tako zaključani bili do 23. avgusta kada su odvedeni u Zenicu, a povremeno su skidani lanci da se okupaju u rijeci. Ispričao je da su imali dva oborka dnevno, bili su iscrpljeni od žeđi, kao i da za vrijeme spavanja nisu bili maltretirani, te da su higijenski uslovi bili loši jer im je toalet bio u jednoj kanti u ćošku.
„Prvi ili treći dan kad smo došli u selo, došli su oficiri mislim Armije RBiH. Vršili su metode prisile, elektrošokovima, dok smo ispitivani“, rekao je svjedok. Svjedočio je da su mudžahedini „znali srpski jezik“, a da su im sami govorili da su iz Tunisa, Alžira, Maroka, Saudijske Arabije, Pakistana, iz Evrope. Tužioc je pustio tri snimka i svjedok S5 je kazao da prikazani objekti i okolina odgovaraju mjestima gdje je bio, prepoznao je čovjeka koji je govorio u megafon na stadionu, a na trećem snimku prepoznao je samo Aliju Izetbegovića.
Mahmuljinov advokat Fahrudin Ibrišimović nakon suđenja je ponovio da je teret dokazivanja na Tužilaštvu, a da će se odbrana zasnivati na istini.