HAG - U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom, svjedokinja optužbe KDZZ-354 izjavila je danas da je nju i njenu majku u ljeto 1992. na Grbavici silovao, pretukao i opljačkao Veselin Vlahović zvani Batko.
Ona je posvjedočila i da je bila očevidac protjerivanja Muslimana sa Grbavice, sarajevskog naselja pod srpskom kontrolom u kojem je sa majkom provela čitav rat. Izjavila je i da je u naselju viđala i srpske snajperiste.
Svjedokinja je kazala da je Vlahović 11. juna 1992. nju i njenu majku, uz pretnju oružjem, izveo iz njihovog stana, odveo u drugi i cjelu noć silovao, tukao i vređao. Prethodno im je oduzeo zlato i druge dragocenosti.
"Majku je na silu, uz udarce i pretnje, odveo u drugu sobu... Čula sam njeno zapomaganje... Molila je da je ne veže, da je boli, govorila da majka može da mu bude... Posle je došao kod mene... Cjelu noć je to trajalo... Posle nam je zapretio da će majku streljati, a mene predati svojim četnicima, spominjao je javnu kuću... Prebio me je uz najstrašnije vređanje", opisala je, uz suze, KDZZ-354.
U jednom od stanova na Grbavici u koje ih je Vlahović vodio, svjedokinja i njena majka videle su leš i gomile novca i zlata na stolu. Napomenula je da je Vlahović bio "u uniformi, s obilježjima kakva su imali i drugi".
Svedokinja je izjavila i da je srpskoj vojnoj policiji prijavila da ih je Vlahović silovao i zlostavljao.
"Otišla sam zapravo da pitam kako da se krećem okolo kad nemam ličnu kartu. Pitali su me gde mi je lična karta, a ja sam odgovorila da je uzeo Batko... Insistirali su da kažem jesam li imala problema s Batkom i ja sam rekla... da smo majka i ja bile žrtve divljačkog
iživljavanja čoveka koji nas je i vređao... Utisak mi je bio da me gledaju u čudu i pitaju se 'kako je moguće da je neko posle tog zločinca ostao živ'", ispričala je KDZZ-354.
Jedan od vojnih policajaca je, po rečima svjedokinje, njen iskaz zapisivao sve dok nije spomenula "Batka" Vlahovića, a zatim je prestao da piše, odložio papir u fijoku i rekao: "Ovo nećemo pisati".
Vlahović je prošle godine uhapšen u Španiji i izručen BiH, gdje čeka na suđenje po optužnici za višestruka ubistva i druge zločina nad Muslimanima na Grbavici.
Svjedokinja je kazala i da je 30. septembra 1992. jedan vojni policajac nju i majku izbacio iz njihovog stana. Te noći vidjela je da su mnogi Muslimani bili proterani sa Grbavice.
"Ujutro sam otišla u vojnu policiju i tražila da i nas proteraju. Rekli su mi da se to više ne radi i da je Grbavica blokirana", izjavila je KDZZ-354.
Ona je posvjedočila i da je u naselju viđala srpske snajperiste, koje su "svi znali", kao i položaje u zgradama sa kojih su otvarali vatru na sarajevske četvrti s druge strane reke Miljacke. Dodala je da je na Grbavici vidjela i minobacače i tenkove.
Karadžić, koji se brani sam, na početku unakrsnog ispitivanja izjavio je da saoseća sa svjedokinjom zbog "užasa koji je preživjela", ali da "mora utvrditi okolnosti".
Optuženi je tokom ispitivanja sugerisao da Vlahović nije bio pripadnik organizovanih srpskih snaga, a svjedokinja je odgovorila da ga je videla u tri različite uniforme i ponovila da joj je prijetio "četnicima".
Svjedokinja je potvrdila da je vojna policija, poslje Vlahovićevog zlodela, bila u njenom stanu. "Predvodio ih je oficir koga su svi zvali Zenga i koji je govorio s hrvatskim akcentom. Prvo je bio ljubazan, a poslje nam je rekao: 'Eto, vi sjedite ovde, a moji ljudi ginu'", rekla je KDZZ-354.
Dok ju je Karadžić ispitivao, svjedokinja je naglasila i da su različiti vojnici često pretresali stan u kojem su bile ona i njena majka.
Po okončanju iskaza KDZZ-354, tužioci su nastavili ranije započeto ispitivanje svedoka Neđeljka Prstojevića, ratnog predsjednika srpske opštine Ilidža.
Bivši predsjednik Republike Srpske optužen je za progon nesrba iz 20 opština u BiH; terorisanje stanovništva Sarajeva artiljerijskim i snajperskim napadima; genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština i uzimanje osoblja UN za taoce, 1992-95.