Tatjana Maglov, nacionalni koordinator RS za borbu protiv alkoholizma i narkomanije, kaže da se po broju konzumenata narkotika Republika Srpska uklapa u svjetski prosjek koji, zavisno od države, iznosi od sedam do maksimalno 25 odsto populacije.
`Taj procenat može da skoči ako se ankete i ispitivanja vrše u rizičnim grupama`, ističe Maglova i dodaje da je rješavanje problema narkomanije na svima nama, od pojedinaca, roditelja, pa do institucija.
NN: Anketa urađena u UNICEF-ovom projektu `Devinfo` pokazala je da više od 60 odsto djece u Prijedoru, mlađe od 14 godina, povremeno konzumira neki od opijata. Da li je ovaj zastrašujući podatak greška ili je to zaista moguće?
MAGLOV: Moguće je ako se radi o biranom uzorku, ali i tu uvijek postoji mogućnost greške. Treba uzeti u obzir sve parametre, ali ako je to zaista tako, onda je to više nego zabrinjavajući podatak. Ako su birana samo djeca iz gradske sredine, među njima sigurno ima više onih koji konzumiraju opijate. Kada se anketa radi u školama koje su van grada, onda je taj procenat manji. Podaci do unazad tri godine kažu da maksimalno do 20 odsto omladine konzumira narkotike.
NN: Šta kažu najnoviji podaci o broju korisnika opijata u RS i BiH?
MAGLOV: Kada su u pitanju djeca, uvijek se ispituje kritično ponašanje, a tu spadaju i cigarete, alkohol, marihuana i nove droge koje ranije nisu bile toliko zastupljene. Uvijek je taj postotak, i prije rata i neposredno iza njega, iznosio 10 do 69 odsto, a sada se već popeo čak i na 25 odsto, ali podatak koji ste iznijeli i meni je novi i skoro nevjerovatan, tim više što je riječ o djeci osnovnoškolskog uzrasta, i o Prijedoru, a ne o nekom većem gradu.
NN: Ako je ovakav rezultat ankete provedene među osnovcima, onda bi anketa među srednjoškolcima bila još više poražavajuća?
MAGLOV: Razlike su velike i među vršnjačkim grupama. U prvom i drugom razredu srednje škole opet je druga populacija u odnosu na završne razrede osnovne škole. Kada adolescenti krenu u srednju školu, oni već imaju druga očekivanja i predstave o svemu, i o svom statusu odraslog. Sve to u tom životnom periodu može biti jako razočaravajuće. Ipak, porast broja konzumenata narkotika i snižavanje dobne granice korisnika su zabrinjavajući, a posebno zapanjuje to što je droga postala lako dostupna.
NN: Može li se problem lake dostupnosti riješiti uklanjanjem dilera s ulica i oko škola?
MAGLOV: Mjerama prevencije predviđeno je uklanjanje dilera s ulica, ali činjenica je da ih nikad u potpunosti nećemo moći ukloniti. Kretanja svih ovih socijalnih pojava diktiraju svjetska kretanja. Nažalost, droga je nešto što ima tržišnu vrijednost, što znači da će to diktirati kretanja i ovdje i u svijetu jer su zarade i interes veliki.
NN: Na kome je najveća odgovornost za ovakvo stanje? Ko sve i šta može učiniti da se ono popravi?
MAGLOV: Odgovornost na rješavanju tog problema je na kompletnoj zajednici i ona leži na svima podjednako. Svi smo mi i roditelji i vaspitači i članovi zajednice u kojoj je evidentiran problem. Ne možemo reći da je on negdje sa strane i da se nas ne tiče. Svi smo pod rizikom od tog kriminala, niko od nas nije zaštićen. Ako je rizik od infekcije, opet se to tiče svih nas, tako da ne možemo zatvarati oči pred tim. Odgovornost jeste na cijeloj zajednici, ali ipak država je ta koja ima instrumente da odredi i da naredi ko će šta da radi, da vrši kontrolu tog posla i da primjenjuje represivne mjere.
NN: Koji su najčešći razlozi, osim katastrofalnih socioekonomskih uslova života i poremećenih odnosa u porodici, da su mladi u RS ovako masovno počeli da konzumiraju opijate? Gdje su država ili entitet zakazali?
MAGLOV: Vjerovatno se krivica treba tražiti u tome što je država u tranziciji. Poslije rata smo se našli u situaciji da smo preuzeli neke zakone od bivše SFRJ, a tek onda je išla procedura donošenja zakona i uspostavljanja institucija. U tom međuprostoru ostali smo bez materijalnih i kadrovskih, stručnih resursa, pa smo morali ići skoro ispočetka. Da bi se mogli nositi s ovim problemom, morali smo da obnovimo mnoge resurse. Tu negdje je i došlo do ekspanzije ovog problema. Kad smo se suočili sa naglim porastom broja konzumenata opijata, onda se moralo nešto uraditi.
NN: Ponovo ste oformili rad komuna za liječenje ovisnika. Koliko su one doprinijele ublažavanju problema narkomanije?
MAGLOV: Poslije rata nismo imali nijednu komunu, a sad ih imamo tri. Te terapijske zajednice su dokazano efikasne. Nije postojalo ni odjeljenje za narkomane, niti je bilo ljudi koji su se bavili time, a sad ono funkcioniše dobro. Čim je veća ponuda za liječenje, jedan dio narkomana se skloni s ulice, pa se tako smanjuju i ponuda i potražnja. Krenulo se sa primarnom prevencijom, sa radom po školama, sa istraživanjima. Vrlo značajno je i da se krene sa evidencijom. Za utjehu je, dakle, to što je dosta počelo da se radi na rješavanju ovog problema.
Oko 40 odsto studenata konzumira alkohol
NN: Šta su do sada pokazala Vaša istraživanja i šta predviđate za budućnost? Možete li pretpostaviti kakvo će stanje na ovom polju u RS biti za 10 godina?
MAGLOV: Radili smo istraživanje među omladinom u Studentskom domu u Banjaluci i među studentima Medicinskog fakulteta. Došli smo do podataka da oko 40 odsto njih konzumira alkohol, dok su podaci o konzumentima droga pokazali da ih je mnogo manje. Bilo bi dobro da se, kao u Prijedoru, uradi anketa i u ostalim gradovima BiH, pa da se ti podaci uporede. Problem otežavaju nedostatak znanja i edukacije u školama, ali prvo treba edukovati odrasle. Ljudi su postali nevjerovatno tolerantni prema konzumiranju alkohola i droga. Ako to promijenimo, u budućnosti možemo očekivati svođenje problema alkoholizma i narkomanije na minimalnu mjeru.