SARAJEVO - Sudovi u BiH u 2022. godini zaprimili su 812 tužbi za diskriminaciju, od kojih se najveći broj odnosi na segregaciju, a od osnova prednjače invaliditet, društveni položaj, vjera, nacija, imovinsko stanje, a slijedi mobing, podsticanje na diskriminaciju i na kraju uznemiravanje (seksualno, slanje uvredljivih poruka i slično).
Ovo praktično znači da su sudovi u BiH svakoga dana u 2022. godini zaprimali više od dvije tužbe koje se odnose na diskriminaciju.
Međutim, stručnjaci kažu da koliko god ove brojke djelovale zabrinjavajuće, činjenica je da je broj ovih tužbi gotovo četiri puta manji od žalbi koje je po istom osnovu zaprimila Institucija ombudsmana za ljudska prava u BiH, ali i dva puta veći od ukupnog broja preporuka koje su ombudsmani izdali u 2022. godini.
To bi, bar na prvu, prema riječima Ane Kotur Erkić, pravnice s dugogodišnjim iskustvom u oblasti prevencije i zabrane diskriminacije, značilo da je svijest o tome šta je diskriminacija niska u BiH, jer se u prijavama koje stižu pred ovu instituciju nalaze i one koje se odnose na kršenje prava iz drugih zakona.
Pored toga, ovakve brojke govore i da je povjerenje građana u Instituciju ombudsmana za ljudska prava daleko veće nego u sudove.
"S druge strane, ne treba zanemariti ni činjenicu da je rok za podnošenje tužbe subjektivno tri, odnosno najduže i objektivno pet godina od učinjenja povrede, a Institucija ombudsmana je u pet godina izdala duplo više preporuka u odnosu na broj tužbi pred sudovima u BiH. To nam govori da se tek 10 do 20 odsto predmeta utvrđene diskriminacije pred centralnom institucijom za ovu oblast za jedan period mogućeg utužavanja nađe pred sudovima i posljedično, da se građani ne odlučuju tražiti zaštitu prava na ravnopravnost pred pravosuđem", pojašnjava Kotur Erkićeva za "Nezavisne novine".
Navodi da su ključni izazovi sa kojima se sud suočava: prevođenje zakonski obaveznog tereta dokazivanja na tuženog s tužitelja u postupku; cilj dokazivanja koji ne podrazumijeva to da se diskriminacija desila i da su nastupile posljedice nego da je urađeno sve da do diskriminacije ne dođe; i konačno - vjerovatnost postojanja diskriminacije jeste dovoljan kvalitet dokaza koji tuženi mora aktivno pobijati, a ne samo dovoditi u pitanje.
"Imala sam iskustvo da sudija, van zapisnika, kaže da će se dokazivati diskriminacija, da ne odredi da je teret dokazivanja na tuženoj strani, u toku postupka, odnosno - da cijeni uvjerljivost tužiočevog zahtjeva, a ne snagu ponuđenih i izvedenih dokaza tuženog u odnosu na tužiočev zahtjev i dokaze", dodala je Kotur Erkićeva.
Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava, potvrđuje za "Nezavisne novine" da se građani jednostavno obeshrabre kad treba da se obrate sudu, i to, tvrdi, iz više razloga.
"Prvo su veliki troškovi koji su potrebni u tom sudskom procesu, pa onda dugo čekanje da ti predmeti budu riješeni i da postoje mnogi od tih predmeta koji se vode godinama bez pravnog ishodišta. Građani nemaju povjerenja u pravosuđe, oni su vođeni jednim, tako da kažem, razumijevanjem jednog opšteg stanja društva u BiH, gdje su oni koji su slabiji, a to su najčešće manjine, radnici, osobe lošeg materijalnog stanja i ljudi nižeg obrazovnog nivoa, stariji, invalidi, jednostavno obeshrabreni. Žrtve nemaju povjerenja u institucije i to je na neki način opravdano, jer vidimo da je put do ostvarivanja prava zaista dug, mučan, težak. Zato ti ljudi prihvataju ovakvu realnost u BiH koja kaže da moćnici, pa čak i politički, mogu mnogo toga, da su čak i iznad zakona, a da obični građani nisu", kaže on.
Dodaje da su najbolji primjer "trulog pravosuđa" i najnovija hapšenja unutar Suda BiH i agencija koje vode brigu o bezbjednosti.
"Vidimo i po ovim novim hapšenjima da su u kriminal i korupciju uključeni i najviši pravosudni organi, pa ljudi sasvim sigurno sada imaju još čvršći stav da pitaju: 'Pa kome da se žalim kad je pravosuđe trulo?'. Zato u firmama i imamo toliko mobinga, seksualne eksploatacije, zloupotreba ovlašćenja nadređenih i sve je to rezultat nasilja u društvu koje najbolje prikazuju politički lideri. Oni u javni prostor šalju poruke prijetnji, nasilja, bahatosti koje kažu da im se ne može ništa", zaključio je Todorović.