LUKAVAC - Trebamo u subotu za Šaran, ali više ništa ne vjerujem. Zavisi koliko će vojske biti i hoće li biti mjesta za mene. Ako odem u Šaran nazovem odmah, napisao je Lukavčanin Nedim Nuhanović (28) na dan pogibije u Avganistanu u e-mail poruci djevojci Erni Kahrić.
U srijedu, kada su napadi na američku bazu počeli, vojska je isključila telefone i internet konekcije, tako da se dva dana nije znalo o ishodu granatiranja.
Nedim, koji je u oktobru prošle godine otišao u Avganistan, kao serviser agregatora za američku firmu KBR, posljednja dva mjeseca žalio se djevojci Erni na uslove rada i života u maloj bazi na graničnom području sa Pakistanom. Od 25. maja je od šefova KBR-a tražio povratak u bazu Šaran, koja je, kako je ranije govorio, gotovo potpuno bezbjedna. Međutim, svaki put su mu davali neka obrazloženja zašto mora ostati u području koje je izloženo granatiranju.
"Pričao je da su uslovi u toj bazi nikakvi, da se dva mjeseca nije brijao ni šišao. Govorio mi je da ga bole leđa, jer spava na poljskom krevetu. Do tuša mu je trebalo 10 minuta hoda. Pominjao je da često granatiraju tu bazu, da je prvo poginuo neki momak od 18 godina, pa neka dva vojnika", ispričala je Nedimova djevojka Erna, s kojom je planirao vjenčanje nakon što u Bosnu dođe na odmor 29. jula.
Ucviljeni Nedimovi roditelji Redžo i Alija kažu da ne znaju mnogo o načinu na koji je njihov sin poginuo. IZ KBR-a su im tek u petak uveče, dva dana nakon Nedimove pogibije, saopćili tužnu vijest, a juče su iščekivali predstavnike te kompanije.
Majka Alija kraj kreveta drži sinovljev džemper koji je ostavio za vrijeme posljednjeg dolaska u martu ove godine.
"Neću da ga perem, miriše na njega. Da ga makar tako osjetim", kroz jecaje govori Alija.
Jedan od Nedimovih šefova, Darko Križ, je njegovoj djevojci u subotu uveče javio da je Nedim poginuo na terenu od minobacačke granate.
"Darko mi je rekao da se jedan kolega iz Šri Lanke tresao od straha i da nije htio ići, pa je Nedim otišao umjesto njega. Nedim je često govorio da sreća prati hrabre", ispričala je Erna Kahrić.
Nuhanovići još ne znaju kada će Nedimovo tijelo biti prebačeno u našu zemlju. Ogorčeni su i na bh. ambasadu u Kuvajtu, ali i na američku ambasadu u našoj zemlji, na Ministarstvo vanjskih poslova BiH, gdje im niko nije mogao reći niti jednu informaciju o tragediji.
"U Lukavcu se uveliko pričalo da nam je sin poginuo. Dva puta smo zvali SOS liniju u Hjuston i rekli su nam da je ranjen, da će biti prebačen u Njemačku, a tek u petak uveče su nam iz KBR-a javili da je poginuo", ispričao je otac Redžo.
Nedimove roditelje i brata Edina, koji je juče u Lukavac doputovao iz Njemačke, ubija i neizvjesnost kada će biti dopremljeno tijelo. Rekli su im da je tijelo još u Kuvajtu.
Nuhanovići od KBR-a traže kopije ugovora sklopljenog sa Nedimom, kako bi utvrdili da li je on trebao biti stacioniran u bazi Šaran i zaštićen od granatiranja.