Hrvatska ne postupa diskriminatorski prema Srbima koji se vraćaju i imaju jednaka prava u Hrvatskoj kao i svi ostali, rekao je u intervjuu za "Nezavisne" Tonči Staničić, novi ambasador Hrvatske u BiH.
Staničić smatra da je položaj Hrvata u BiH težak i da postaje sve teži.
NN: Možete li nam u kratkim crtama izložiti smjernice hrvatske politike prema BiH koju ćete Vi sprovoditi u narednom periodu?
STANIČIĆ: Hrvatska politika prema BiH polazi od pozicije da je BiH susjedna i prijateljska zemlja, zemlja u kojoj je hrvatski narod konstitutivan, zajedno s Bošnjacima i Srbima, zemlja koja je jedan od najznačajnijih gospodarskih partnera, te koja je krenula istim putem euroatlantskih integracija kao i Hrvatska.
Na svim tim polaznim točkama gradi se hrvatska politika prema BiH. To znači - razvoj prijateljskih odnosa na svim područjima, potpora hrvatskom narodu, njegovoj opstojnosti i konstitutivnosti, intenzivan razvoj gospodarskih odnosa, s posebnim težištem na energetskim i infrastrukturnim projektima, te svekolika pomoć Hrvatske u pristupanju BiH EU i NATO-u.
NN: Izbjegli hrvatski Srbi se žale da se Hrvatska prema njima odnosi diskriminatorski. Recimo, kažu da ne mogu otkupljivati stanove koje dobijaju na korištenje u urbanim sredinama u koje se vraćaju. Kako riješiti taj problem?
STANIČIĆ: Oni koji se žale da Hrvatska postupa diskriminatorski možda su čak u pravu, ali ne na način na koji oni misle. Neću iznositi statističke podatke, jer su oni javni i lako dostupni. Pozivam, međutim, sve da provjere koliko je Hrvatska izgradila i obnovila kuća i stanova povratnicima srpske nacionalnosti, koliko je sredstava uložila u cijeloj državi i po pojedinim područjima, koliko je tih objekata i sredstava namijenjeno povratku Srba, a koliko Hrvata i ostalih… Odgovori na ta pitanja ujedno će biti i odgovor da li Hrvatska postupa diskriminatorski i, ako da, prema kome.
Sličan je odgovor i na pitanje o otkupu stanova, koje povratnici dobijaju na korištenje. Srbi, kao hrvatski građani, imaju ista prava kao i svi ostali, ni veća ni manja.
Koristim prigodu, opet bez navođenja statističkih podataka, pozvati sve da provjere koliko je na provedbi Sarajevske deklaracije učinila Hrvatska, a koliko Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora.
NN: Problem koji oni, takođe, navode je da u lokalnim administracijama Srbi ne učestvuju u omjeru u kojem žive na tom prostoru, iako je to zakonski tako predviđeno. Da li je to tačno?
STANIČIĆ: To je pitanje na koje se može odgovoriti ako se ukaže na konkretnu lokalnu sredinu. Tek tako se može reći da li je to tako i, ako da, zašto. Paušalna izjava takve vrste je nekorektna i vrlo opasna. Ono što je svima poznato jeste da SDSS sudjeluje u obnašanju vlasti na državnoj razini, kao i da ulazi u razne koalicije na lokalnoj razini. Ako je u nekoj lokalnoj sredini Srba u vlasti manje nego što bi to trebalo da bude siguran sam da će SDSS i potpredsjednik Vlade, dr Uzelac, učiniti sve da se situacija dovede u red.
Međutim, i ovdje bih zamolio da se pogleda kako žive drugi i kako drugi, Hrvati u prvom redu, sudjeluju u vlasti na lokalnoj razini i da li imaju problema u formiranju vlasti, odnosno obnašanju vlasti. Naime, želim reći kako sam siguran da, ako problema ima, oni nemaju nikakve veze s nacionalnošću, već s nečim sasvim drugim, mnogo prozaičnijim.
NN: Drugi veliki problem je povratak Hrvata u BiH. Banjalučki biskup Franjo Komarica stalno ističe da je povratak loš. Kakve su Vaše informacije i gdje su najveći problemi?
STANIČIĆ: Biskup Komarica je, nažalost, potpuno u pravu. Problema ima mnogo, od elementarnih uvjeta za život, obnove kuća, posla, sigurnosti… Nažalost, ponegdje ni vlasti ne čine dovoljno, a kada kažem dovoljno, onda želim reći da ne čine ono što bi mogle. Ima i drastičnih primjera kršenja vlasničkih prava od strane samih vlasti - primjer izgradnje objekta u dvorištu samostana trapista u Banjaluci.
Pokušavamo pomoći, na razini Bosne i Hercegovine, entiteta, lokalnih vlasti, da se ti problemi riješe. Hrvatska u tom smislu ulaže ogromna sredstva i napore. I to nije pomoć Hrvatima, nego pomoć radi Hrvata. Naime, korist od financijske ili materijalne pomoći hrvatske države imaju svi žitelji određene lokalne zajednice, gdje su često Hrvati u manjini.
NN: Da li će ekonomska kriza uticati na visinu te pomoći u narednom periodu?
STANIČIĆ: Kriza neće utjecati na tu pomoć. Postoji čak mogućnost da nas kriza uputi na realizaciju zajedničkih, velikih gospodarskih projekata, uključivo i velikih javnih radova, od kojih koristi mogu imati svi bez obzira na nacionalnost.
NN: Generalno, kako ste zadovoljni položajem Hrvata u BiH i koje bi ustavno uređenje najbolje pogodovalo bh. Hrvatima?
STANIČIĆ: Nismo zadovoljni položajem Hrvata, ni u politici, ni u gospodarstvu ni u društvenom životu općenito. Sadašnja ustavna i zakonska rješenja za Hrvate su izuzetno loša i pridonose njihovu svekolikom marginaliziranju. I to u tolikoj mjeri da se već dovodi u pitanje njihov konstitutivni položaj.
Hrvatima je dobro svako ustavno rješenje koje garantira njihov konstitutivni položaj, te jednakopravnost na razini države, entiteta i lokalne zajednice.
Incko da nastavi gdje je Lajčak stao
NN: Šta očekujete od novog visokog predstavnika u BiH, Valentina Incka?
STANIČIĆ: Očekujem da nastavi gdje je njegov prethodnik Miroslav Lajčak stao. To znači, u prvom redu, da ulaže napore kako bi BiH postala funkcionalna država, u kojoj će domaći političari sve više preuzimati odgovornost za sudbinu zemlje. To znači, također, i pomaganje u vezi s prvim koracima na putu ka EU i NATO-u. Za Hrvatsku je, ponavljam, izuzetno važna pozicija hrvatskoga naroda u BiH, koja je izuzetno teška, a postaje sve teža. Uvjereni smo da će novi visoki predstavnik imati razumijevanja za to i tome prilagoditi svoje aktivnosti.