BANJALUKA - U policiji Republike Srpske postoje svega tri pregovarača za konfliktne situacije poput otmica, terorizma, pokušaja samoubistva i slično, i sva trojica su u Banjaluci, što predstavlja veliki problem s obzirom na to da nema načina da se oni nađu na licu mjesta na vrijeme ako bi se krizna situacija desila na drugom kraju RS.
Dvojica obučenih pregovarača su u Upravi kriminalističke policije RS, dok je jedan službenik zaposlen u Specijalnoj jedinici policije RS (SJP).
Nadležni u policiji su svjesni da im nedostaje ovog kadra, ali se, prema njihovim riječima, popunjava minimum koji je potreban za funkcionisanje pri tim situacijama.
"Mi imamo gotov idejni projekat koji ćemo vrlo brzo provesti u djelo. Radi se o oformljavanju jednog državnog pregovaračkog tima s propratnim, lokalnim timovima", kaže Predrag Krajinović, komandant SJP i dodaje da će ovi timovi preuzeti ključnu i odgovornu ulogu po pitanju ovakvih situacija.
On naglašava da će u ovaj posao ići veoma ozbiljno, jer je ovakav tim neophodan i potreban, te da neće, kako je rekao, "biti zadovoljena norma, nego će biti okupljeni pravi stručnjaci koji će biti direktno odgovorni za ovakve situacije".
"Ako imamo situaciju u Trebinju, otmičar može napraviti šta hoće dok pregovarač iz Banjaluke stigne dolje", objašnjava komandant, naglašavajući da je zato potrebno ozbiljno ući u ovu priču.
Što se tiče dosadašnjih situacija, Krajinović ističe da nije bilo mnogo slučajeva, ali da je policija u stalnom stanju pripravnosti, te da su pregovarači u policiji RS obučavani od strane stručnjaka iz međunarodnih organizacija.
"Pored pregovaračkog umijeća, policija koristi i poseban telefon koji se koristi kao direktna veza između otmičara i pregovarača, s tim što se pomoću ovog telefona čuje sve što se govori u toj prostoriji, bez obzira na vezu", kaže komandant SJP RS.
On navodi da je dosadašnja praksa pokazala da je najteže rješavati situacije sa duševnim bolesnicima jer je teško predvidjeti kako će se to okončati, dok je s kriminalcima "druga priča" jer su oni, kako kaže Krajinović, "svjesni svoje situacije i znaju šta mogu i dokle mogu da idu".
Pregovarači se angažuju kada se radi o otmicama, o talačkim situacijama, o ucjenama s teškim prijetnjama te u drugim konfliktnim situacijama u kojima treba da se utiče na ponašanje izazivača konflikta, kao što su demonstracije, prijetnje samoubistvom i porodične situacije.
Prema riječima komandanta Specijalne policije, pregovarač treba da spriječi pogoršanje situacije, te da je njegova najvažnija osobina da zna da sluša.
"On treba da ostvari neku vrstu emocionalne veze s počiniteljem i da se uživi u njegovu priču'', objašnjava Krajinović, ističući da se nikad ne smije dozvoliti da otmičar postavlja rokove.
Vrlo je bitno da pregovarač što više odugovlači razgovor, jer se onda uključuje mogućnost pojave "stokholmskog sindroma", u kojem se otmičar zbližava s taocem, što je rezultat odugovlačenja.
Krajinović navodi da je nemoguće preduprijediti takve događaje, te da se pregovori prekidaju u onom času kada otmičar počne da ubija taoce, kada počnu da se iživljavaju na taocima, i onda kada se niko od otmičara ne javlja, odnosno ne pokušava da stupi u kontakt.
Gojko Vasić, načelnik krim-policije MUP-a RS, je kazao da će prvom prilikom kada bude organizovana neka obuka za pregovarače ići ljudi iz MUP-a RS, naglašavajući da obuke vrše uglavnom strane policijske agencije i organizacije.
"U principu, treba biti u svakom centru bar jedan pregovarač radi situacija kada se, što je kod nas najčešće, lice sprema na samoubistvo, recimo skokom s mosta ili zgrade", rekao je Vasić, naglašavajući da u tim situacijama nema pravila, te da se obično uzima najiskusniji inspektor ili policajac.
On je kazao da je u tom slučaju bolje učiti na tuđim primjerima nego na svojim, te istakao da se ti ljudi koji su prošli međunarodne obuke mogu bez problema angažovati na ovdašnjoj policijskoj akademiji kao instruktori.
Mile Šikman, načelnik Uprave za policijsko obrazovanje, kaže da u sklopu nastavnog predmeta policijske operacije postoji segment koji se tiče rješavanja talačkih situacija korišćenjem pregovaračkog metoda za rješavanje talačkih kriza.
''To se najviše bazira na teorijskoj nastavi, ali se primjenjuje i praktična nastava u tom smislu'', kazao je Šikman, slažući se da je ovaj kadar i te kako potreban.
Četiri faze pregovaranja
Postoje četiri faze pregovaranja, objašnjava komandant Specijalne policije RS, od kojih je prva "efektivna faza", koja traje prva dva sata i u kojoj se ne preporučuju nikakve policijske radnje, tako da pregovarač mora biti veoma oprezan.
"Druga je takozvana 'spoznajna faza', u kojoj pregovarač razgovara i omekšava otmičara, zbližava se s njim. U trećoj, 'programiranoj fazi', otmičar je psihički rasterećen i u njoj su najveće šanse da policija reaguje", ističe Krajinović
Četvrta faza je stanje haosa koje nastupa nakon 40 časova pregovora, nakon čega koncentracija popušta i raste nervoza otmičara tako da se sve, prema njegovim riječima, vraća na početak.