BEOGRAD - U nastavku prvog dana suđenja Goranu Hadžiću pred Haškim tribunalom, tužilac je tvrdio da su se protjerivanja nesrpskog stanovništva iz samoproglašene Republike Srpske Krajine, kojoj je on bio predsjednik, nastavile i poslije dolaska mirovnih trupa Ujedinjenih nacija (UNPROFOR) 1992. godine.
Prema riječima tužioca Daglasa Stringera (Douglas), Hadžić je kao predsjednik Republike Srpske Krajine (RSK) "odbijao koegzistenciju" na njenoj teritoriji, a Vensov plan, na osnovu kojeg je UNPROFOR došao u Krajinu, "služio mu je samo da očuva status kvo" nakon ratnih sukoba tokom jeseni 1991. godine.
"Nesrbi su i dalje osuđivani i proterivani. Nije prihvatao povratak izbeglica na teritorije", pod kontrolom Srba, rekao je Stringer.
On je ukazao i da su novoosnovane jedinice teritorijalne odbrane RSK bile "pod direktnom komandom Hadžića", a da su neke jedinice JNA "ostale u RSK" i poslije povlačenja, pri čemu su neka vozila JNA samo prefarbana kako bi ostala u službi teritorijalne odbrane.
Stringer je ocijenio da je stvaranje vojske RSK predstavljalo kršenje Vensovog plana, i da je ta vojska imala logističku podršku Srbije, pri čemu je paravojna jedinica Tigrovi pod komandom Željka Ražnatovića Arkana ostala u RSK.
Tužilac je i dalje ukazivao na Hadžićevu bliskost sa Arkanom, koju je dokumentovao snimcima sa raznih TV stanica.
Takođe je govorio o odgovornosti Hadžića u vrijeme pada Vukovara u jesen 1991. godine i da je blisko sarađivao sa JNA.
Hadžiću je stavljeno na teret da ništa nije činio da spriječi nehumano postupanje sa hrvatskim zarobljenicima i njihovo ubijanje i mučenje u zatvoreničkim centrima, za koje je rečeno da su postojali i u Srbiji, to jest u Sremskoj Mitrovici i Šidu.
Prema Stringerovim rečima, Hadžić je obilazio ove centre. Stringer je ukazivao da su srpske snage tokom ratnih dejstava 1991. godine uništavale i pljačkale verske objekte u istočnoj Slavoniji, a da se ovakvo ponašanje nastavilo i poslije dolaska UNPROFOR-a.
Takođe je rekao da su se i prinudna iseljavanja nesrba nastavila, a da je kod izbeglica postojao strah da se vrate svojim kućama bez obzira na prisustvo međunarodnih mirovnih snaga.