BiH

U Bjelovcu služen parastos za 109 ubijenih Srba

U Bjelovcu služen parastos za 109 ubijenih Srba
Foto: Srna | U Bjelovcu služen parastos za 109 ubijenih Srba

BRATUNAC - U crkvi Svetog Proroka Ilije u Bjelovcu kod Bratunca danas je služen parastos za 109 ubijenih Srba iz tog i susjednih sela Sikirić i Loznička Rijeka, od kojih su 68 masakrirale muslimanske snage iz Srebrenice na današnji dan 1992. godine.

Jake muslimanske snage iz Srebrenice i okolnih sela, pod komandom Nasera Orića, upale su rano ujutro 14. decembra prije 27 godina u tri podrinjska sela ubijajući sve što su stigle, pljačkajući i paleći srpsku imovinu.

Najmlađe žrtve bili su četrnaestogodišnji Slobodan Petrović i petnaestogodišnji Čedo Miladinović, a najstarija osamdesetosmogodišnja Zlata Jovanović. Tada je nestala starica Božana Ostojić i još nije pronađena.

Mještanin Bjelovca Krsto Rankić, koji je preživio napad, kaže da mu je tog dana ubijeno 16 članova uže i šire porodice i da je iz 76 domaćinstava ubijeno 68 mještana.

Prema njegovim riječima, svaki treći stanovnik Bjelovca tog dana je ubijen ili ranjen.

Slavka Matić kaže da je tog kobnog dana izgubila sve, kćerke Snježanu (27) i Gordanu (24) i supruga Radivoja, a kuća i imovina su joj spaljeni.

"Ostala sam bez porodice. Bila sam u seoskoj školi kada je iza šest časova ujutro počeo napad i pucnjava sa svih strana. Cijeli dan nisam mogla prići kući. Pucnjava i galama nije prekidana. Kuće i ostale zgrade su gorjele, a ja nisam znala šta mi je sa djecom i suprugom", prisjeća se ova starica.

Ona ističe da je tokom tog dana pokušavala da dođe do kuće, ali da nije mogla od pucnjave.

"Prvo su mi rekli da su svi pobjegli prema Drini i da nema niko kod moje kuće. A onda sam naišla na ranjenog Srećka Mihajlovića koji mi je rekao da su moji svi ubijeni. Sve mi je uništeno. Moja ženska djeca nisu imala ni pruta u rukama, a kamoli oružje. Ubijene su na kućnom pragu i niko nije odgovarao, što izaziva još veću bol", priča Slavka.

Ona ukazuje na nepravdu pravosuđa BiH koje osuđuje Srbe i za, kako kaže, neke izmišljene i nedokazane zločine, a za njenu djecu i ostale civile iz Bjelovca niko nije odgovarao.

"Pravde nema, a ja živim da nosim bol i tugu, jer za mene više radosti nema. Jedina utjeha je što imam članova šire familije koji me tješe i pomažu", navodi Matićeva.

Porodice nastradalih poručile su rukovodstvu Republike Srpske da se više ne može tolerisati ignorisanje srpskih žrtava, sramotno oslobađanje optužbi Nasera Orića, a zatvaranje i suđenje skoro svim Srbima za komandnu odgovornost.

Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Bratunca Radojka Filipović, kojoj su na današnji dan prije 27 godina poginuli suprug Dragan i svekar Dragoljub, rekla je da zločin u Bjelovcu ima sve elemente genocida.

To je obrazložila riječima da su muslimani ubijali sve redom, djecu, žene i starce, a srpsku imovinu uništavali da bi potpuno zatrli tragove srpskog postojanja na ovom prostoru.

"Apsurdno je i žalosno da ni nakon 27 godina u Tužilaštvu BiH ne postoji predmet vezan za zločin u Bjelovcu. Koliko to godina treba za podizanje optužnice?", upitala Filipovićeva.

Ona kaže da to govori da pravosuđe BiH svjesno čeka da svjedoci i počinioci zločina umru i da po ustaljenoj praksi, kada su u pitanju suđenja počiniocima zločina nad Srbima, Sud BiH kaže da je istraga ili suđenje obustavljeno zbog nedostatka dokaza ili smrti osumnjičenog.

Od 76 domaćinstava u Bjelovcu i okolnim selima, skoro da nema kuće iz koje neko nije poginuo. Sve kuće su spaljene i većina ih je nakon rata samo djelimično obnovljena.

Srpski vojnici su bili u okruženju, ali su pružali otpor i nisu se predavali jer su znali da bi bili ubijeni i unakaženi. Okupljali su se u kuće ili grupice i odbijali napade do večeri i stizanja pomoći.

U logor su na današnji dan 1992. godine iz Bjelovca odvedene žene Dostana i Mira Filipović, sedmomjesečni Nemanja i trogodišnja Olivera Filipović, kao i devetogodišnji Brano Vučetić kome su toga dana ubijeni otac Radovan i brat Milenko, dok je majku izgubio tri mjeseca ranije.

Odvedeni su u Srebrenicu, gdje su zlostavljani i gladovali 56 dana dok se saznalo da su zarobljeni, pa je organizovana razmjena.

Kod spomen-ploče sa imenima ubijenih na zidu bjelovačkog hrama danas su cvijeće položile delegacije boračkih i organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske iz srebreničke i bratunačke opštine, delegacija Udruženja logoraša regije Birač i opštine Bratunac.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije