SARAJEVO - Prema zvaničnim podacima u Bosni i Hercegovini 2.550 porodica još živi u kolektivnim centrima, ali u izbjegličkim udruženjima smatraju da je ovaj broj znatno viši.
Mirhunisa Zukić, predsjednica Saveza udruženja izbjeglica i raseljenih lica BiH, kaže da su uslovi života u većini kolektivnih centara nehumani, ali tu utočište osim prognanika nalaze i beskućnici.
"Upravo je ovo razlog zbog kojeg niko ne može reći koliko tačno porodica živi u kolektivnim centrima jer se dešava da se nekoj porodici riješi status i vrati imovina, a neka druga porodica se tu useli. U kolektivnim centrima žive i ljudi koji nisu imali imovine prije rata i nemaju se gdje vratiti", objašnjava Zukićeva.
Komisija za izbjeglice i raseljena lica BiH odobrila je ove godine četiri miliona KM za rješavanje pitanja kolektivnog i alternativnog smještaja. Ovaj novac raspoređen je prema nacionalnoj pripadnosti izbjeglih i raseljenih lica, a rješavanje ovog problema je na entitetskim vladama, koje i finansiraju kolektivne centre.
Vlada Republike Srpske na prošloj sjednici dala je saglasnost Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica da usmjeri 1.550.000 KM iz Fonda za povratak BiH u izgradnju 64 stambene jedinice za ljude iz kolektivnih centara s područja Srebrenice i Bratunca.
Mlađen Božović, direktor Fonda za povratak BiH, kaže da je ovaj novac odobren na osnovu raspodjele Komisije za izbjeglice i raseljena lica, te da će ostatak od četiri miliona KM biti utrošen za izgradnju kuća izbjeglicama bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.
"S obzirom na to da su u kolektivnim centrima u Bratuncu i Srebrenici uglavnom izbjeglice srpske nacionalnosti koje ne žele da se vraćaju u prijeratna mjesta prebivališta, Vlada Republike Srpske odlučila se da gradi stambene zgrade za ove ljude. To je više gerijatrijski centar jer se radi o starim ljudima koji nemaju gdje", istakao je Božović.
Dodaje da je Vlada Federacije BiH odlučila da gradi individualne stambene jedinice kako bi smjestila ljude iz kolektivnih centara.
Mirhunisa Zukić naglašava da je niz problema s povratnicima starije populacije. Kaže da u mjestima povratka imaju problema sa zdravstvenom zaštitom, pa se mnogi odlučuju i za ostanak u trenutnim prebivalištima.
"Ima i onih koji bi se vratili, ali su u manjini. Ukoliko im se riješi pitanje smještaja u gerijatrijskim centrima, onda tu ostaju do kraja života, ali to nije njihova imovina. No, neki se odlučuju na to iz svojih razloga", kazala je Zukićeva i zaključila da je krajnje vrijeme da se kolektivni centri zatvore.