BRČKO Za desetak godina, policajac Zlatko Pejić je za iskazane rezultate u brčanskoj policiji dobio novčanu nagradu u iznosu bruto plate, a još šest puta je pismeno pohvaljivan, između ostalog, i od strane misije međunarodne policije u distriktu.
Pejić je 4. februara za kriminalcem skakao u Tinju i kaže: `Opet bih!`
`To je moja dužnost, moj posao, upornost koju su mi roditelji od djetinjstva usađivali i njegovali, ali i naš balkanski inat`, priča Pejić.
Tog dana bio je s kolegom u naselju Dubrave, na putu Orašje - Tuzla, u redovnoj kontroli saobraćaja.
`Negdje oko pola tri popodne zaustavili smo mercedes. Onda je nastala drama, gotovo kao puno viđenih filmskih scenarija`, priča Zlatko.
Ukratko: za upravljačem se nalazio Goran. Đ. (37), rođen u Valjevu, nastanjen u Beogradu, a automobilu koji je bio vlasništvo drugog lica, s njim su putovali supruga i osmogodišnja kćerka. Rutinskom provjerom putem radio-veze kod dežurnog kolege, ispostavilo se da je za vozačem raspisana potjernica banjalučkog suda. Saopšteno mu je da će biti uhapšen.
`Zamolio je da objasni supruzi koga da zove da je preveze s djetetom kući. Dozvolio sam mu, a on je iskoristio momenat ulaska u automobil i naglo ga startovao, te se uputio ka Ceriku. Utrčali smo u naš golf i uz upotrebu zvučnih i svjetlosnih signala pojurili. Bilo je kao na filmu. Bjegunac je u mjestu Čehaje na području opštine Srebrenik skrenuo na makadamski put, a stotinak metara dalje se zaustavio, izašao iz vozila i nastavio da trči. Uz sva upozorenja da stane, on to nije učinio. Trčali smo i mi za njim, a onda je skočio u rijeku Tinju. Nisam se dvoumio - skočio sam za njim`, priča Pejić.
On dodaje da je uspio da se izvuče iz vode, te da je savladan na drugoj obali i s lisicama na rukama, opet preko Tinje, vraćen nazad da bi završio tamo gdje mu je mjesto.
Kratak životopis ovog, sada već iskusnog policajca, na radnom mjestu istražioca lakših krivičnih djela kreće iz rodnog sela Zovik, u kome ga kao svršenog učenika osnovne škole zatiče rat. Odlazi u Vinkovce kod tetke Ane i 1995. završava srednju tehničku školu. Vraća se kući 1996. i poslije završenog policijskog kursa u Doboju, krajem 1997. počinje raditi u Brčkom. Prolazi uspješno razvojni put ozbiljnog, radnog i hrabrog policajca.
Porodica je, kaže, iznad svega, a najljepše su šetnje sa suprugom i sinom i praznična okupljanja u rodnom selu, gdje s prijateljima u slobodno vrijeme, kada ga ima, igra odbojku.
`Radim svoj posao sa zadovoljstvom. S kolegama odlično sarađujem, a malo mi je čudno da, i pored solidnog statusa koji imamo u distriktu, izostaje podrška u školovanju. Ja još nisam odustao od studija, ali s jednom platom zaista nije moguće`, konstatuje Pejić.
Porodica
Smješka se kada priča o svom braku u kome se prije tri godine rodio sin Kristijan.
`Oženio sam se 2004. pet godina mlađom Milicom, iz brčanskog naselja Grčica. Ja sam katolik, ona je pravoslavka. Ljubav je iznad svih podjela i pripadnosti naciji, vjeri... Trgovac je, ali bez posla`, kaže Zlatko.
Ima dva brata i dvije sestre. Roditeljska kuća je u Zoviku, a on je u `fazi` otplate svog stana u naselju Novo Brčko.