Dvadesetčetvorogodišnji Damir Čustović iz Sarajeva preminuo je početkom prošlog mjeseca od predoziranosti heroinom. Ovaj mladić ljekarima Zavoda za hitnu pomoć u Sarajevu bio je poznat kao dugogodišnji uživalac droge. Beživotno Damirovo tijelo pronašli su njegovi prijatelji u kafiću "Rio" i odvezli ga u Hitnu pomoć, a policija je prilikom uviđaja i pregleda tijela ustanovila tragove konzumiranja droge.
Podaci o narkomanima, koji su tokom kampanje `Izaberi život, ne drogu` izneseni u gradovima BiH, ponovo su pokazali da je narkomanija u stalnom porastu. Samo nekoliko dana nakon završetka ove kampanje, koja se u saradnji entitetskih ministarstava unutrašnjih poslova i EUPM-a sprovodila na prostorima cijele BiH, u Sarajevu je usljed predoziranosti preminuo tridesetogodišnjak. Broj žrtava opojnih sredstava se ne umanjuje, uprkos svim akcijama, kampanjama, te drugim mjerama i aktivnostima kojima se nastoji uticati na svijest mladih da ne podliježu ovom poroku. Da je situacija iz dana u dan sve ozbiljnija svjedoče zabrinjavajući podaci o broju narkomana u Sarajevu, Doboju, Banjaluci i drugim gradovima BiH.
DROGA SVE PRISUTNIJA
Centar za mentalno zdravlje i Neuropsihijatrijsko odjeljenje dobojske bolnice tokom kampanje na jednoj od tribina iznijeli su podatke o ovisnicima o drogama u ovom gradu. Prema tim podacima, najmlađi narkoman u Doboju ima 14 godina, a najdrastičniji primjer registrovanog ovisnika je trinaestogodišnja djevojčica koja je na heroinu. Kao posljedica predoziranosti, kod dvadesetogodišnjaka zabilježena je oduzetost noge. U dobojskom Centru za mentalno zdravlje trenutno se liječi 70 ovisnika, a situacija je zabrinjavajuća i u drugim gradovima BiH.
Nermin Lagumdžija, šef Odjela za narkomaniju FMUP-a, na konferenciji posvećenoj primarnoj prevenciji istakao je da je samo u prvih devet mjeseci prošle godine na području Federacije BiH podneseno čak 850 službenih izvještaja protiv 1.150 osoba za zloupotrebu droga.
`Droga je sve prisutnija, ponuda je velika, a na području Federacije prisutne su sve vrste narkotika`, istakao je tom prilikom Lagumdžija.
Početkom decembra FMUP je za samo deset dana na području Sarajeva obradio pet četrnaestogodišnjih dječaka koji konzumiraju drogu.
Ista situacija je i u Republici Srpskoj. Prema podacima MUP-a RS u 2006. godini, Ministarstvo je sprovodilo istragu u 292 slučaja u kojima je zaplijenjena droga, a u kojima je bilo umiješano 485 lica.
Policija uz primjenu zakonskih ovlaštenja velikim dijelom utiče na suzbijanje narkomanije, čemu se u zadnjih nekoliko godina pridaje sve više pažnje. Rezultati njihovog rada bili bi daleko bolji ukoliko bi građani prilikom saznanja o uživanju i preprodaji narkotika bolje sarađivali sa policijom.
`Na osnovu podataka o prekršajnom i krivičnom progonu lica umiješanih u zloupotrebu narkotika naše ministarstvo pouzdano izvodi zaključak da se i pored brojnih mjera sprečavanja, pojava zloupotrebe droga iz godine u godinu povećava. Od velikog značaja bila bi saradnja građana i drugih subjekata sa policijom, u cilju otkrivanja i sprečavanja zloupotrebe narkotika, s obzirom na to da su građanima poznati brojni slučajevi krijumčarenja i zloupotrebe narkotika`, ističu u MUP-u RS.
DJECA HEMIJE
Koji je stvaran broj narkomana u BiH niko ne zna jer ne postoje adekvatna istraživanja, ali se zna da taj broj raste zajedno sa količinom droge koja se pojavljuje u našoj zemlji.
Situacija u zemljama regiona još je gora. U Srbiji se govori o cifri od 300.000 ovisnika, što znači da se gotovo pet odsto od ukupne populacije drogira.
Od prvih slučajeva narkomanije u Jugoslaviji (1965) do danas, droga nemilosrdno uzima svoj danak. Do naglog porasta broja uživaoca narkotika, pa tako i lica koja prodaju drogu, u BiH je došlo u periodu poslije rata.
Droga, poznata još u praistoriji, postaje opasna hemijska epidemija druge polovine 20. vijeka, odnosno opasna bolest nazvana civilizacijska neuroza, koja nudi hedonistički život, da se živi sada, što brže i što bezbrižnije, ali bez pitanja za budućnost. Narkomani postaju hemijska djeca sve češće oštećena ozbiljnim psihičkim poremećajima, koja vremenom dovode do stepena hemijskog ludila, oboljenja jetre i tjelesnog propadanja, zbog čega ih često nazivaju kosturima u pokretu ili leševima na godišnjem odmoru i na kraju vodi zastrašujućem širenju side.
Ulazak u svijet droga karakteriše bjekstvo u izmišljeni svijet i magijska transformacija stvarnosti. Ljudi sve više pribjegavaju korišćenju opijuma, najgorem poroku, koji je odavno postao nezaobilazan problem našeg društva. Mladi za drogu saznaju vrlo brzo, profesori kasno, a roditelji onda kada već bude prekasno.
U SARAJEVU 3.000 OVISNIKA
Na pitanja šta učiniti i kako pomoći tim ljudima pokušavaju dati odgovor zdravstvene, nevladine i vjerske ustanove i organizacije koje se bave problemom ovisnosti o drogama.
Prema podacima Zavoda za alkoholizam i druge toksikomanije KS, u Sarajevu ima oko 3.000 ovisnika. Trenutno se u ovom zavodu 185 ovisnika nalazi na metadonskoj terapiji. Prema riječima Hajrudina Hasečića, šefa Odjela za narkomaniju pri Zavodu za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo, Odjel za narkomaniju u Sarajevu jedini u BiH ima smještajne kapacitete sa 10 kreveta i prateće terapije uz metadonsko liječenje.
Hasečić kaže da godišnje metadonsku terapiju prođe oko 150 ovisnika. Neki se vrate heroinu, oni najuporniji idu u komune, ili sami apstiniraju od heroina.
`Izlazak iz bolnice nakon liječenja metadonom tek je početak liječenja. Primaju se ovisnici koji bi trebalo najčešće da se skinu sa heroina i dovedu u stanje apstinencije, odnosno da prebrode fizičku krizu`, kaže Hasečić.
Dodaje da ovisnik koji je bio kriminalac, koji je krao ili imao izražene probleme u porodici, često poslije uspješne terapije postaje društveno sposobna osoba.
`Jedan broj njih se i zaposlio. Dakle, pacijenti na metadonskom održavanju dolaze u toku dana, uzmu svoj metadon i nastavljaju život. Ta metoda se radi i u svijetu. Dakle, ovisnici koji ne mogu da postignu apstinenciju održavaju se na metadonu da bi se eliminisale njihove krize`, kazao je Hasečić.
Poslije metadonske terapije, ovisnici u BiH obično liječenje nastavljaju u jednoj od komuna jer najefikasniji način liječenja je upravo izolovanost. Na nivou BiH djeluje pet komuna, od kojih su dvije u RS, u Bastasima i Aleksandrovcu.
KAKO DO TRAJNE APSTINENCIJE
Humanitarna organizacija `Poenta`, kao prva nevladina organizacija osnovana u Banjaluci koja se primarno bavi problematikom ovisnosti o drogama, djeluje s ciljem smanjenja broja ovisnika o drogama i oboljelih od AIDS-a i hepatitisa, uz preventivno djelovanje, s akcentom na omladinu i porodicu u raznim oblicima. `Poenta` je osnovana prije pet godina od strane grupe građana koji su prepoznali alarmantnu situaciju problematike narkomanije i njenih negativnih propratnih pojava u društvu. Ova organizacija djeluje kroz nekoliko programa koji se u kontinuitetu realizuju.
Kroz program savjetovališta za prevenciju i tretman narkomanije korisnici prolaze psihoterapijski tretman, primaju individualna savjetovanja, testira se prisustvo narkotika u urinu i identifikuje vrsta droge koja se uzima. Pored programa `Poenta servis` za prevenciju AIDS-a i hepatitisa, postoji program `Čista kuća` za održavanje apstinencije od narkotika, gdje su organizovani svi potrebni uslovi za ishranu i smještaj, kako bi se omogućio stalni nadzor nad korisnikom.
Od svog osnivanja do 31. januara prošle godine, HO `Poenta` uspješno je pripremila za odlazak u neku od komuna regiona 59 ovisnika.
Željko Marjanac, izvršni direktor HO `Poenta`, ističe da je ovisnik koji se odluči za odlazak u komunu na rehabilitaciju uglavnom na samoj ivici propasti, te da je to posljednji korak na koji se odlučuju da bi sačuvali svoj život.
Procenat uspostavljanja trajne apstinencije kod zavisnika koji su završili program rehabilitacije u nekoj od komuna je veći od 90 u zapadnim zemljama, ali kod nas je nešto manji (nezvanično oko 80 odsto).
`Razlog razlike u procentu jeste u samoj politici savremenih država, koje po završetku procesa rehabilitacije, resocijalizaciju ovisnika u društvo dočekuju veoma spremno. U savremenim zemljama razrađeni su programi saradnje komuna s određenim firmama, kako bi se ova lica zaposlila`, objašnjava Marjanac. Ukoliko zadovolje kriterijume za rad, nakon izlaska iz komune ta lica stupaju u radni odnos, što je najbitnije jer se tako posvećuju poslu, a rizik od vraćanja drogama postaje sve manji. Proces resocijalizacije u takvim programima uglavnom se završava poslije šest mjeseci. Paralelno zapošljavanju on ostaje neko vrijeme u intenzivnim kontaktima sa matičnom komunom, koja mu dodatno pomaže u procesu (re)socijalizacije.
`Već nakon šest mjeseci rada ta lica postaju i kreditno sposobna, otvara im se niz drugih mogućnosti koje ih usmjeravaju na normalan način života i udaljavaju od mogućnosti da ponovo podlegnu ovom poroku`, ističe Marjanac i dodaje da u RS tek treba da bude donesen zakon o nacionalnoj strategiji borbe protiv narkomanije, koji imaju sve druge zemlje okruženja.
On ističe da je procenat izliječenih ovisnika koji se ne vraćaju drogi u RS, s obzirom na situaciju u kojoj se društvo nalazi, sasvim zadovoljavajući, te da i pored svega oko 70 odsto bivših ovisnika danas u RS ima zaposlenje.
MALOLJETNICI NAJUGROŽENIJI
Uživaoci droge na našim prostorima su najčešće lica mlađe starosne dobi, koja koriste lake droge kao što su marihuana, indijska konoplja, te kombinuju lijekove s alkoholom i drugim sredstvima, a zabilježeni su i teži oblici uživanja kokaina.
Narkomani su česti počinioci prekršaja, narušavanja javnog reda i mira koje se manifestuje na razne načine, a najčešći su galama, lupanje, razbijanje i fizički napadi na druge. Takođe su česti počinioci krivičnih djela krađe, provalne krađe, pa i razbojništva, a sve u cilju pribavljanja novca za kupovinu narkotika.
Najugroženije kategorije su djeca i omladina jer poljuljane društvene vrijednosti utiču da mladi ljudi mnogo teže procjenjuju šta je dobro za njih.
Pored mnogobrojnih bolesti koje prouzrokuje konzumiranje droga, ona u organizmu prvo stvara osjećaj ovisnosti o ovoj psihoaktivnoj supstanci.
Psiholozi ističu da se ovisnost razvija pošto osoba više puta uzme drogu, a ona je osnovni krivac koji sprečava osobu da napusti porok.
`U početku niko nije svjestan kakav uticaj ima droga na čovjekov organizam sve dok se uživalac ne počne susretati sa posljedicama koje vremenom dolaze. Gotovo da nijedan organ u tijelu čovjeka ne ostane pošteđen posljedica koje prouzrokuje konzumiranje narkotika. Poremećaji koji nastaju su podijeljeni na socijalne, somatske i psihičke`, ističu psiholozi u jednoj studiji o posljedicama koje nastaju usljed konzumiranja droge. Socijalni poremećaji su prvi koji se javljaju, a ogledaju se u povlačenju osobe iz društva koje ne konzumira drogu, te druženje isključivo sa narkomanima. Kada ovisnost uzme maha osoba ne bira sredstva da bi došla do droge, ne isključujući pri tom ni kriminalne radnje.
Činjenica je da lice kada se prvi put odluči da uzme drogu nije ni svjesno posljedica koje ona može prouzrokovati i veoma brzo se nađe na putu sa kojeg često nema povratka i koji u tom slučaju vodi u smrt. Zbog toga je neophodno da se ljudi kroz obrazovanje i edukaciju upoznaju sa pravim licem droge.