SARAJEVO - Na suđenju za zločine počinjene u opštini Hadžići, svjedok Momčilo Mrkaja ispričao je kako ga je zbog krađe šnite hljeba išamarao upravnik logora "Silos", a potom udario i njegov zamjenik.
Mrkaja, svjedok Tužilaštva BiH, privodio je kraju studij stomatologije u Sarajevu kada je 19. juna 1992., sa ocem, dva zeta i većinom mještana sela Smucka kod Tarčina (opština Hadžići), odveden u logor "Silos".
Tokom petomjesečnog zarobljeništva, svjedok je "sanjao hranu" i jednom je ukrao šnitu hljeba, što je primijetio stražar te je odveden u upravnikovu kancelariju.
- Sigurno se toga sjećaju, iako će da poriču. Počeo me šamarati i govoriti: ‘Sram te bilo što kradeš. Ako si gladan, daću ti da jedeš, nemoj da kradeš.’ Kada sam izlazio, zamjenik me još par puta udario nogom u stražnjicu. Osjećao sam se bezvrijedno, emotivno me to razorilo, ispričao je Mrkaja.
Svjedok je rekao da je od zarobljenika saznao da je upravnik logora bio "Beća Hujić", a "Adil ili Fadil Čović" njegov zamjenik.
Bećir Hujić i Halid Čović su, prema optužnici, obavljali funkcije upravnika i zamjenika upravnika "Silosa". Oni su optuženi zajedno s Mustafom Đelilovićem, Fadilom Čovićem, Mirsadom Šabićem, Nezirom Kazićem, Šerifom Mešanovićem i Nerminom Kalemberom za zločine nad zatočenicima u "Silosu", kasarni "Krupa" i školi "9. maj".
Svjedoka Mrkaju razljutila su pitanja koja mu je, uz tvrdnju da mu ne vjeruje da je "šamaran", postavljao Hujićev branilac Midhat Kočo. Na pitanje je li razmišljao da će zbog krađe šnite hljeba uskratiti obrok nekom drugom, svjedok je počeo objašnjavati da je bio gladan, pitajući "šta je šnita hljeba".
- Pa nije bilo više, rekao mu je Kočo, na što je svjedok odgovorio kako to nije tačno.
Govoreći o uslovima u logoru, Mrkaja je kazao da je u prva dva mjeseca ishrana bila izuzetno loša te da su neki spavali i na betonu.
- Svaku noć sam sanjao hranu. U prvih mjesec i po do dva, imao sam dnevno šnitu hljeba i neku supu u činiji na nas pet, pa smo kao vukovi otimali jedan od drugog, rekao je on, te dodao da su se ishrana i druge stvari poslije popravile.
Svjedok vjeruje da su dvojica zarobljenika preminula zbog gladi. Naveo je i da je zarobljenicima iz ćelije zvane "osmica", gdje je bio, samo jednom bilo dozvoljeno da se ošišaju, obriju i okupaju. Ispričao je da je stražar Kalember pretukao njegovog zeta Đorđa i zarobljenika Iliju Njegovana. Kao tog stražara u sudnici je prepoznao optuženog Kalembera.
Kalember je, objasnio je, upitao njegovog zeta ko mu je ubio amidžu te ga izveo vani i udarao lancem od ključeva, što su "mogli vidjeti i drugi zarobljenici".
- Čuli smo jauke i udaranja. Od silnih udaraca, u pantalone je izvršio veliku i malu nuždu, prisjetio se svjedok.
Kalemberov branilac Duško Tomić je tokom osporavanja ovih tvrdnji rekao da je zarobljenik Njegovan izjavio da nikada nije tučen, te da niko od Kalemberovih amidža nije poginuo.
Tokom unakrsnog ispitivanje Odbrane, Mrkaja je potvrdio da su aktivisti Srpske demokratske stranke (SDS) dijelili oružje Srbima na području Hadžića, te da je i on dobio pušku i municiju.
- Svaka stranka je naoružavala svoje. Tada se razmišljalo da bi ta puška mogla spasiti glavu, rekao je svjedok.
Edina Rešidović, koja brani optuženog Đelilovića, prezentovala je presudu Okružnog vojnog suda Sarajevo prema kojoj je svjedok u odsustvu osuđen zbog nezakonitog držanja oružja, a odmah je poslije rata amnestiran.
Suđenje će biti nastavljeno 7. novembra, kada je planirano saslušanje novog svjedoka, javio je BIRN - Justice Report.