BANJALUKA - Nikola Špirić, predsjedavajući Savjeta ministara BiH, optužio je Obavještajno-bezbjednosnu agenciju (OBA) i njenog direktora Almira Džuvu da opoziciji odaje informacije sa sastanaka visokih zvaničnika.
Ovo stoji u depeši od 5. novembra 2008. godine koju je centrali u Vašingtonu iz Sarajeva uputio tadašnji američki ambasador u BiH Čarls Ingliš, a koju je objavio internet sajt Vikiliks.
Ingliš dalje navodi da je ta optužba uslijedila prilikom razgovora Špirića sa Džonom Klintom Vilijamsonom, tadašnjim ambasadorom SAD za ratne zločine. Ingliš kaže da je Špirić bio uznemiren zbog ovog jer je riječ o informacijama koje niko van Savjeta ministara BiH ne bi trebalo da zna.
"Na samom početku sastanka, Špirić je bio veoma uznemiren. Upravo se bio vratio sa sjednice parlamenta, na kojoj je Zlatko Lagumdžija, predsjednik SDP BiH (opozicioni lider), otkrio da je tema sastanka sa Vilijamsonom o 'alžirskoj grupi'", navodi Ingliš. Podsjećanja radi, zvaničnici u BiH 2002. godine izručili su američkim vojnim snagama u BiH šest osumnjičenih osoba arapskog porijekla, iz takozvane alžirske grupe, koji su optuženi za zavjeru u cilju dizanja u vazduh Ambasade SAD u Sarajevu. Oni su kasnije prebačeni u Gvantanamo.
Ingliš dodaje da Špirić tvrdi da je Lagumdžija ove informacije dobio od pripadnika OBA. Ingliš u depeši podsjeća da se Džuvo samo dan ranije sastao sa ambasadorom Vilijamsonom.
"Špirić je bio posebno uznemiren jer obavještajna služba nije niti njega niti bilo koga iz Savjeta ministara informisala o tom sastanku, ali zato jeste revnosno obavijestila opoziciju", podvlači Ingliš u svojoj depeši.
Džuvu spominju i u depeši od 7. avgusta 2006. godine koju potpisuje tadašnji američki ambasador Daglas Meklhejni u kojoj je opisan problem mreže podrške optuženima za ratne zločine.
"Džuvo je tokom sastanka naveo da je pitanje mreže podrške optuženima za ratne zločine mahom političko pitanje. On je dodao da ima obavještajne informacija da srbijanske vlasti tačno znaju gdje se nalazi Radovan Karadžić, te da ga mogu uhapsiti kada god to požele", stoji u depeši. Džuvo, kako stoji u depeše, kao jedan od problema navodi i veoma lošu saradnju i komunikaciju sa bezbjednosnim službama u RS.
"Za bivšeg ministra policije RS Darka Matijaševića je rekao da je samo pričao i da ništa nije radio, te da sumnja da će Stanislav Čađo biti išta bolji", stoju depeši.
Barašin na razgovore dolazi nepripremljen
U depeši je riječ o oproštajnoj posjeti bivšeg zamjenika glavnog tužioca BiH Dejvida Švendimana sa američkim ambasadorom Čarlsom Inglišom. Švendiman je iznio niz kritika na rad i zalaganje Milorada Barašina, tadašnjeg, a sada suspendovanog glavnog tužioca BiH.
Švendiman je vrlo jasno izrazio sumnju u Barašinov način rukovođenja, zbog čega je s njim imao veoma problematičan odnos. Kritikovao je Barašina jer se nije adekvatno pripremao za sastanke, na koje je dolazio nepripremljen.
"Kako bi ilustrovao svoju zabrinutost, za koju kaže da je opravdana, Švendiman je naveo kako Barašin (zajedno sa Meddžidom Kreso, predsjednikom Suda BiH), nije pripremio rezervni plan u slučaju da mandat međunarodnih tužilaca ne bude produžen, uprkos činjenici da ih je Švendiman podsjećao na to", stoji u depeši koju je potpisao ambasador Ingliš.
Pena profesionalac, Matijašević oportunistički nacionalista
Depeša govori o Urošu Peni, novopostavljenom direktoru policije RS.
U toj depeši je navedeno da se Pena nikada nije slagao sa Darkom Matijaševićem, tadašnjim prvim čovjekom MUP-a RS. U depeši je Matijaševiš opisan kao oportunistički nacionalista.
"Matijašević nije imao nikakvog ranijeg policijskog iskustva. Razlog Peninog neslaganja je vjerovatno Matijaševićev diktatorski stav. Većina međunarodnih zvaničnika ima veoma dobro mišljenje o Peni, koji važi za velikog profesionalca", stoji u depeši koju potpisuje ambasador Meklhejni.
Istina o hapšenju Zdravka Tolimira
Koordinator Akcionog tima za saradnju s Haškim tribunalom Rasim Ljajić otkrio je Amerikancima da je general Zdravko Tolimir uhapšen u Beogradu, a ne na granici Srbije i RS.
Kako se ispostavilo, lažna verzija hapšenja smišljena je kako se ne bi nanijela šteta tada proklamovanoj politici tadašnjeg srbijanskog premijera Vojislava Koštunice, koja je bila bazirana na dobrovoljnim predajama haških optuženika. U vezi s hapšenjem Tolimira, ambasador Majkl Polt u Vašington je poslao dva izvještaja.
U prvom, od 1. juna 2007, on citira Ljajićevu zvaničnu verziju da je Tolimir uhapšen na granici u zajedničkoj akciji policija Srbije i RS, sa one strane Drine, i da je plan da Tolimir bude prebačen u Hag iz Banjaluke. Međutim, već u sljedećem izvještaju od 6. juna Ljajić je otkrio Poltu pravu verziju. Za razliku od prvog "povjerljivog", drugi izvještaj ima oznaku "tajno"!
"Sastali smo se sa Ljajićem 5. juna i on nam je priznao da je Tolimir uhapšen u Beogradu i transportovan u RS da ga tamošnje vlasti izruče u Hag. Kako je rekao, od pet koordinatora Akcionog tima, samo je šef BIA Rade Bulatović unaprijed znao za cijelu operaciju", prepričava Polt i podvalči da je zapravo sve odrađeno u režiji BIA, a uz znanje Koštuničinog šefa Kabineta Aleksandra Nikitovića.