BANJALUKA - Da vjenčanja u kazneno-popravnim zavodima RS nisu ništa neuobičajeno govori podatak da je u posljednje četiri godine "iza rešetaka" sklopljeno čak 17 brakova.
Posljednji slučaj je i vjenčanje Vese Unuca, štićenika KPZ Tunjice, koji je sa svojom suprugom u bračne vode uplovio prošle srijede.
Ovaj državljanin Srbije, koji je osuđen na pet godina i šest mjeseci zbog falsifikovanja novca, kaže da procedura u vezi s vjenčanjem uopšte nije bila velika, te da je najveći dio posla završila Uprava zatvora.
"Prošlog mjeseca sam sa suprugom odlučio da se vjenčamo i podnio zahtjev koji su mi nakon kraće provjere odobrili", priča ovaj osuđenik.
On navodi da ga njegova supruga redovno posjećuje iako živi u Tuzli, te da će kad izađe iz zatvora ostati da živi u BiH.
"Sa svojom suprugom sam u višegodišnjoj vezi i ovo je samo bio čin koji je ozvaničio našu ljubav. Ja je volim i oženio sam se iz ljubavi", odlučan je Unuc.
On objašnjava da spada u grupu osuđenika kojoj je dozvoljeno da jednom mjesečno ima intimnu posjetu u trajanju od 12 sati. Prema njegovim riječima, ta posjeta se odvija u jednoj manjoj prostoriji koja liči na garsonjeru, a nada se, kako je rekao, "da će je uskoro vidjeti jer još nije iskoristio svoju prvu intimnu posjetu".
"U zatvoru sam već 30 mjeseci. Nadam se da ću uskoro, kada budem slao zahtjev za uslovnu slobodu, i činjenica da sam oženjen biti uračunata kao olakšavajuća okolnost", kaže on.
Unuc kaže da je za njega ovo vrlo lijepo iskustvo, te da su mu sve kolege iz zatvora čestitale i podržale ga. Rekao je da bi preporučio svim zatvorenicima da se ožene, jer će im, kako kaže, biti lakše.
Pero Dunjić, direktor Kazneno-popravnog zavoda (KPZ) Tunjice, objašnjava da brakove sklapaju uglavnom ona lica koja ne koriste zatvorske pogodnosti i koja ne izlaze.
"Žene se uglavnom oni osuđenici koji su osuđeni na dugotrajne kazne zatvora", rekao je on.
Dunjić kaže da nema velike procedure u vezi sa sklapanjem braka bez obzira na to što se radi o osuđenicima, već oni samo treba da podnesu zahtjev gdje traže da im se omogući čin vjenčanja. Nakon toga se daje saglasnost nadležnih i poziva se matičar, koji uz prisustvo kumova i drugog osoblja obavlja vjenčanje.
"Imali smo slučaj da je zatvorenik koji je osuđen na tri godine zatvora imao vanbračnu zajednicu sa ženom s kojom je imao dijete. Žena je bila teško bolesna i on je prije nekoliko mjeseci tražio vjenčanje, i kada se vjenčao supruga mu je, nažalost, preminula", kazao je Dunjić objašnjavajući da je zbog djeteta osuđenik tražio da se vjenča.
Kada su u pitanju pogodnosti koje osuđenik dobija ovim činom, Dunjić je kazao da se, pored regularnih posjeta, za ta lica uvode i intimne posjete, u kojima se supružnici jednom mjesečno sastaju u posebnoj prostoriji.
"On može ostvariti pravo na unutarzatvorske pogodnosti i ako je u vanbračnoj zajednici jer se prema novom zakonu vanbračna zajednica tretita kao i bračna", kaže Dunjić.
Dodao je da su u posljednje vrijeme u ovom KPZ-u bila tri slučaja vjenčanja, te da vjenčanje, kako je rekao, "nesumnjivo pozitivno djeluje na njih".
Iz Ministarstva pravde RS su rekli da ova materija nije regulisana zakonom, ali je sklapanje braka dozvoljeno.
"Brak je, kao i ostali faktori, u interesu reintegracije osuđenika, ali i pozitivno utiče na tok izdržavanja kazne", rekao je Boško Đukić, pomoćnik ministra pravde RS.
On je naglasio da je prije samog čina sklapanja braka potrebna intenzivna saradnja organa socijalnog staranja, službi u KPD-ovima i ostalih nadležnih organa kako bi se provjerili svi korisni podaci koji će dovesti do eventualnog zaključivanja braka.