HAG - Vještak odbrane za balistiku Zorica Subotić negirala je danas na suđenju Radovanu Karadžiću u Tribunalu u Hagu da je na sarajevskoj pijaci Markale februara 1994. eksplodirala minobacačka granata.
Subotić tvrdi da su građani na tom mjestu izginuli od podmetnutog eksploziva, aktiviranog daljinski.
Drugu eksploziju ispred te pijace, avgusta 1995, po riječima Zorice Subotić, takođe nije mogla izazvati minobacačka granata zato što specijalni radar Unprofora nije snimio let projektila i jer niko nije čuo "zvuk ispaljenja".
Karadžića (67), tadašnjeg predsjednika Republike Srpske i vrhovnog komandanta njene vojske, optužnica tereti za terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada, 1992-95. godine.
Po optužnici, jedna minobacačka granata koja je na Markalama 5. februara 1994. ubila 66, a ranila više od 140 građana, bila je ispaljena sa položaja VRS.
Karadžić je optužen i za smrt 43 osobe i ranjavanje 75 ljudi ispred Markala, što je, kako kaže optužnica, 28. avgusta 1995. izazvala granata ispaljena iz minobacača VRS.
Poslije analize nalaza istrage sarajevske policije i Unprofora, i tragova na terenu, Subotić je svjedočila da je bilo nemoguće da minobacačka granata februara 1994. na označeno mjesto na pijaci padne pod utvrđenim uglom, a da prethodno ne udari u krov tezge i time se aktivira.
"Praktično nemoguće" je, po Karadžicevom vještaku, da stabilizator, odnosno rep granate, poslije eksplozije ostane potpuno ukopan u asfaltnu
podlogu, pokriven zemljom, kako je prikazano na filmu koji su istražitelji snimili poslije eksplozije.
To je "potpuno tehnički neobjašnjivo" i fizički nemoguće, rekla je Subotić, objasnivši da pri udaru i eksploziji, stabilizator granate "istiskuje" okolno tlo, te ne može biti njime zatrpan.
Prikazujući fotografije i snimke sa uviđaja, svjedokinja je tvrdila i da je vještak optužbe, sarajevski profesor Berko Zečević, utvrđujući ugao pada granate, "potpuno proizvoljno" manipulisao repom granate i kraterom iz kojeg je rep iskopan.
Subotić je tvrdila i da je Zečević, da bi dokazao da je granata mogla pasti na mjesto eksplozije, a da ne udari u krov tezge, pogrešno nacrtao izgled tezgi na Markalama, s kosim umjesto ravnim krovovima.
"Na osnovu svih vrlo detaljnih analiza, svih provjera na osnovu raspoloživog materijala, zaključili smo da nije postojala mogućnost da mina doleti na to mjesto, a da ne udari u krov tezge. Jedina mogućnost da se aktivira na tom mjestu je da bude statički aktivirana", rekla je Subotić.
Vještak odbrane je, kao pretpostavku, izložila da je nađeni rep granate "prethodno bio zakopan u zemlju" i da je "preko njega zatim bila postavljena mina koja je daljinski aktivirana".
Subotić je ocijenila i da nije moguće da jedna granata od 120 milimetara čija je "ubojna moć ograničena", izazove toliki broj žrtava.
Karadžićeva svjedokinja je tvrdila da joj je Zečević potvrdio da su na pijaci nađeni tragovi još jedne eksplozije koja "nigdje nije spomenuta".
Analizirajući drugu eksplozije, na ulici ispred Markala avgusta 1995,
Subotić je ocijenila da je "nemoguće" da je granata doletjela na mjesto i pod uglom koje je odredila istrage policije u Sarajevu i snaga UN, a da radar Unprofora ne zabilježi let projektila.
Kao "nemoguću", Subotić je odbacila tvrdnju optužbe da se granata "provukla ispod radarskog snopa".
Tvrdnju tužilaca da je u okolini Markala istog dana eksplodiralo pet granata i da je posljednja izazvala stradanje civila, svjedokinja je opovrgavala, pozivajući se na iskaze svjedoka koji nisu čuli te eksplozije.
"To se moralo čuti... Pretpostavljam da bi se ljudi razbježali da su čuli eksplozije oko sebe", kazala je svjedokinja.
"Plitak, jedva vidljiv" krater granate, vidljiv na snimku sarajevske policije, znači, po nalazu balističarke odbrane, da je granata imala slabije punjenje i da je doletjela s manje udaljenosti. I ako je granata bila lansirana sa najmanje moguće udaljenosti od 900 metara, sa teritorije Armije BiH, zvuk ispaljenja neko je morao čuti.
Subotić je izjavila i da je obišla sve moguće položaje sa kojih je granata, po nalazima vlasti u Sarajevu i Unprofora, mogla biti ispaljena i utvrdila da se ni na jedan od tih položaja nije mogao postaviti minobacač.
Na mjestu eksplozije, bila su, po riječima svjedokinje, nađena dva različita repa granate, a treći koji ima tužilaštvo Tribunala, različit je od oba.
Komentarišući snimke načinjene neposredno poslije eksplozije, balistički ekspert odbrane je "neočekivanim" za dejstvo granate od 120 milimetara nazvala to što "dva metra od centra eksplozije povrijeđeni sijede i traže pomoć".
Fotografiju žrtve, nagnute preko ograde, čiji je desni dio tijela gotovo potpuno razoren, Subotić je prokomentarisala riječima:
"Nemoguće je da povredu koja je prikazana izazove parčadno dejstvo mine od 120 milimetara, zato što ona ne djeluje u snopu koji bi mogao da odstrani toliki dio tijela".
Svjedokinja je ukazala i na snimke kružnih rana žrtava, nanijetih, kako izgleda, kuglicama, rekavši da minobacačke mine ne sadrže kuglice.
Tužioci su danas započeli, a sutra će nastaviti unakrsno ispitivanje vještaka odbrane za balistiku.
Optužnica Karadžića tereti i za genocid u Srebrenici; za progon Muslimana i Hrvata širom BiH i uzimanje za taoce pripadnike mirovnih snaaga UN, 1992-95. godine.