HAG - Odbranu od optužbi za terorisanje stanovništva Sarajeva granatiranjem i snajperisanjem, bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić nastavio je danas pred Haškim tribunalom iskazom još jednog vještaka za balistiku, Mileta Poparića.
Vještak Poparić je u izvještaju, koji će biti uveden u dokaze, osporavao odgovornost Vojske RS za niz snajperskih napada na civile u Sarajevu, koji su navedeni u optužnici.
Karadžić, koji se brani sam, Poparića je u prvom djelu iskaza ispitivao o dejstvima minobacača, iako je on najavljen kao vještak za pješadijsko naoružanje.
Bivši oficir JNA, Poparić posvjedočio je da su standardi te vojske dozvoljavali da za uništavanje jednog cilja bude ispaljeno do 216
minobacačkih granata.
Pod "uništavanjem" neprijateljskog cilja podrazumijeva se da bude uništeno "50 odsto neprijateljskh snaga", precizirao je svjedok.
Na pitanje Karadžića šta bi, u tom smislu, bila "nesrazmerna vatra", kojom je VRS, po optužnici, uzvraćala na dejstva Armije BiH iz Sarajeva, Poparić je odgovorio da to "zavisi od situacije".
Po njegovim riječima, "diskreciono pravo komandanta" je da odluči koliko će projektila ispaliti na određeni cilj. "Postoji situacija u kojoj se može upotrijebiti mnogo granata, a da to ne bude prekomjerna vatra".
Pošto mu je Karadžić je, zatim, prikazao snimak višecjevnog bacača Armije BiH na Igmanu, Poparić je prokomentarisao da je to oruđe "kalibra 107 milimetara" kakvo nisu imale ni JNA, ni VRS.
Pravni savjetnik odbrane Piter Robinson (Peter) naznačio je da je, prema optužbi, takva granata eksplodirala u sarajevskom naselju Alipašino Polje, 22. januara 1994, kada je u nekoliko eksplozija poginulo šestoro djece.
U vijećem djelu današnjeg zasjedanja, tužioci su unakrsno ispitivali prethodnog svjedoka Karadžićeve odbrane, bivšeg premijera RS Vladimira Lukića.
Potvrđujući da je u sarajevskom naselju Grbavica, tokom rata u BiH, bilo zločina nad Muslimanima na Grbavici, Lukić je tvrdio da počinioci nisu bili pripadnici VRS, već "kokošari koji su pljačkali i mučili žene" i da su vlasti činile sve da zlodjela spriječe i kazne.
Zastupnica optužbe Katrina Gustavson (Catrina Gustafsson) zatim je citirala Lukićeve riječi, koje je u svom ratnom dnevniku zapisao general Ratko Mladića, da "neki vojnici siluju čak i srpske žene na Grbavici" i da je on neke žene izveo iz naselja da bi ih zaštitio.
"Šta biste vi uradili da vam majka dovede curicu od 16 godina i kaže vam:'Molim vas, spasite je'", odgovorio je Lukić, potvrđujući da je muslimanskim ženama pomagao da se sklone sa Grbavice.
Svjedok je potvrdio i da su u Prijedoru "pljačkaši pljačkali sve redom, maltretirali žene i počinili više pojedinačnih ubistava".
"Naša služba otkrila je njih 11, optužila ih i poslala pravosuđu.
Šta se poslije događalo - ne znam".
Lukić je tvrdio i da je za strateške ciljeve bosanskih Srba – od kojih je prvi bio razdvajanje od Muslimana i Hrvata saznao tek "krajem 1993 ili početkom 1994", iako ih je Skupština RS usvojila u maju 1992.
Tužiteljka mu je, međutim, predočila da je 2006. pred Međunarodnim sudom pravde u procesu po tužbi BiH protiv Srbije za genocid, kao svjedok odbrane tvrdio da je strateške ciljeve "pročitao dva mjeseca ranije".
"Tačno je ono što sam rekao pred MSJ, a danas sam napravio grešku", odgovorio je Lukić.
Svjedok je rekao i da je lider bosanskih Muslimana Alija Izetbegović bio "za stvaranje muslimanske države, makar bila, kako je on to rekao, kao fildžan".
Izetbegović je, po Lukiću, zbog toga odbio ponudu za "miroljubivu saradnju" koju su mu 1993. uputili Vlada RS i premijer samoproglašene Hrvatske Republike Herceg-Bosna Jadranko Prlić.
Tribunal će sutra izreći presudu Prliću i petorici drugih lidera bosanskih Hrvata, saoptuženih za zločine nad Muslimanima u zapadnoj Hercegovini i srednjoj Bosni, 1993-94.
Ti zločini, po optužnici, počinjeni su u okviru udruženog zločinačkog oduhvata, koji je predvodio tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, u cilju stvaranja "Velike Hrvatske".
Sutra će biti nastavljen proces Karadžiću, optuženom i za genocid u Srebrenici; progon Muslimana i Hrvata širom BiH i uzimanje za taoce "plavih šljemova" UN, 1992-95.