GRADIŠKA - Glavni krivac za neistražen broj žrtava holokausta među Jevrejima, ali i za umanjen broj žrtava genocida nad Srbima je bivša socijalistička Jugoslavija, jer se učila pogrešna istorija i otvoreno se opstruisala i lažirala svaka konkretna istraga, kaže Njegovo preosveštenstvo vladika lipljanski Jovan /Ćulibrk/.
"Ko je od vas upitao roditelje, djeda ili babu koga su ubile ustaše ili Nijemci i taj spisak predao nekome? Niko! Ja se ne ljutim na Tuđmana kad tvrdi da je u Jasenovcu ubijeno samo 70 hiljada Srba, Jevreja i Roma. On je znao da srpski narod nije istraživao svoje žrtve i to nam je vraćao na svoj način", rekao je vladika Jovan u Gradišci na promociji svoje knjige "Istoriografija holokausta u Jugoslaviji".
On navodi da su do 1948. godine sve zemlje donijele zvanične procjene o broju žrtava, osnovale institute, radile na tom pitanju. "Kod nas takva institucija, nakon gašenja komisije za istraživanje žrtava, nije ostala i zato nam se istorija ponavlja“, zaključuje vladika Jovan.
Govoreći o knjizi "Istoriografija holokausta u Jugoslaviji" vladika Jovan je prenio utiske iz perioda kada je proveo osam godina u Izraelu, o jevrejskom narodu, te prijateljstvu između Jevreja i Srba.
"Holokaust je dio biblijske istorije. Jevrejski narod neprestano vri i zri. Isus Hristos je od Jevrejke primio svu ljudsku mjeru, nije to dragi Bog tek tako odredio", ističe vladika Jovan, koji je i vikarni episkop Njegove svetosti patrijarha srpskog Irineja.
On naglašava da Jevreji mnogo vole srpski narod i da u Izraelu postoji Udruženje Jevreja boraca za Srbiju.
"Ruski Jevreji, koji su bili veoma brojni među ruskim dobrovoljcima na Kosovu, najjači su po prosrpstvu. To moramo znati i cijeniti", poručuje vladika Jovan.
On kaže da je Hitler istrebljivao Jevreje jer je bio antihrist. "On je u svojoj ludoj glavi zamišljao da su Jevreji izmislili Boga i u svom ludilu je sebe vidio kao boga", dodaje vladika Jovan.
Vladika Jovan došao je u rodnu Gradišku da prijateljima i nekadašnjim komšijama predstavi svoju knjigu "Istoriografija holokausta u Jugoslaviji", ali i da prenese utiske sa nemirnog Kosova i Metohije.
Na Kosovo se ne zove, na Kosovo se dolazi, riječi su sa kojima je vladika lipljanski Jovan započeo svoju besjedu o srpskoj kolijevci Kosovu i Metohiji, o životu srpskog stanovništva, crkvi...
"Za ognjište se gine, bori, ognjište se nikad ne zaboravlja i uvijek mu se vraća. Znam jednog časnog Srbina koji mi je rekao da je sedam puta protjeran sa Kosova i vratio se evo osmi put. I reče da je spreman cijeli život da se vraća. Teško je danas živjeti na Kosovu, ali časno.Ponosan sam što dijelim sudbinu mog naroda na toj svetoj zemlji“, kaže vladika Jovan.
Govoreći pred prepunom dvoranom Kulturnog centra u Gradišci vladika Jovan je biranim riječima govorio o Kosovu, ali i o Gradiščanima i Gradišci čijim uskim stazama je, kako reče njegova gimnazijska profesorka Radana Vila Stanišljević, hodao svojih prvih 18 godina života.
Gradiščani, prema riječima vladike Jovana, imaju puno pravo na Kosovo i Metohiju, jer je i u Krajišnicima duboko usađeno kosovsko predanje.
"Sjećam se teške 1999. godine... Posljednji Srbi koji su napustili Kosovo bili su izbjeglice iz Like, Banije, Korduna, Dalmacije, Slavonije... Oni su u Peć došli 1995. godine. Sve je gorjelo, u vazduhu se osjetio miris izgorjelih ljudskih tijela. Španski vojnici su dotrčali do mene i rekli da u jednoj zgradi ima stotinjak Srba. Otišli smo tamo i našli te ljude, nimalo uspaničene, jer su pretrpjeli mnogo gore nevolje u svojim zavičajima", prisjeća se vladika Jovan.
On naglašava da na Kosovu treba pratiti Cara Lazara i, nažalost, često u ruku treba uzimati mač. "Znaju to dobro američki vojnici kada razgovaraju sa mnom. Jer i ja sam vojnik i tako se ophodim prema njima. Na kraju krajeva, završio sam obuku u čuvenoj 63. Padobranskoj brigadi u Nišu", kaže vladika Jovan.
Vladika Jovan Ćulibrk je u vrijeme školovanja u Gradišci bio omiljen među drugovima, profesorima, komšijama. Dokaz za to su brojni prijatelji koji su ga okružili nakon promocije knjige. Proradile su emocije. Vladika je najviše vremena proveo sa svojim profesorima, ali i sa drugovima iz tadašnjeg benda u kome je svirao bas gitaru.
On na poseban način komentariše svoju raznolikost i interesovanje prema književnosti, muzici, ljubavi prema Bogu, ali i prema dobrim ljudima ovoga svijeta.
"Srbin je rođen da bude cijeli čovjek. Pogotovo u ovim pograničnim krajevima. Dokaze za ove tvrdnje imam i na Kosovu. Polovina monaha u Dečanima je odavde, preko Drine. U Peći je 15 od 20 monahinja iz jugoistočne Bosne. To dovoljno govori kakav smo narod", ističe on.
Kraj dirljivog susreta sa prijateljima u rodnom gradu vladika Jovan iskoristio je da ih pozove da dođu na Kosovo, jer je Kosovo onoliko srpsko koliko Srbi dolaze na njega.
Zagrljaji, zajedničko fotografisanje i razmjena informacija o životu i porodicama dostojni su samo velikih i istinskih prijatelja, a takvi su baš vladika Jovan lipljanski i njegovi sugrađani, Gradiščani.