Zbog velikih poskupljenja sve su prilike da bi ratari mogli odustati od jesenje sjetve, ocijenio je u intervjuu za "Nezavisne" Vladimir Usorac, predsjednik Udruženja poljoprivrednika-stočara RS.
On je dodao da se nada da će ratarima Srpske u susret izaći Vlada RS na čelu sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, tako što će im dati veće podsticaje za sjetvu u prvom redu strnih žita, među kojima je svakako najzastupljenija pšenica, a potom i osigurati tzv. plavi dizel, odnosno naftu oslobođenu plaćanja akciza i drumarina.
NN: Početak oktobra namijenjen je jesenjoj sjetvi strnih žita, da li su ratari u RS već spremni za nju?
USORAC: Nažalost, moram reći da nisu, kao i da mnogi od njih zbog sve očitijeg neprofitabilnog rada razmišljaju da odustanu od sjetve.
Znate i sami da se u RS veoma malo obradivih površina obrađuje, no ono što svakako zabrinjava je to da se umjesto u vrijeme velike nestašice hrane u svijetu ulaže u poljoprivredu i sjetvu, ona se iz godine u godinu smanjuje. Zahvaljujući poskupljenju svih čimbenika koji su osnov sjetve, a sniženju cijena naših proizvoda, ratari nemaju više ni snage ni volje da se bore sa ko zna čim i rade sami na svoju štetu.
Stalnim rastom cijena goriva i repromaterijala dovedeni smo u veoma težak položaj zbog čega smo uoči žetve od nadležnih institucija zahtijevali da nam daju u projseku jeftinije gorivo za pola marke po litru, što su nam oni obećali, a to se još nikada nije desilo.
Ratari su evrodizel tokom žetve plaćali po rekordnoj cijeni od 2,54 KM i iskreno se nadamo da neće tako biti i u jesenjoj sjetvi jer to više nije ni presipanje iz šupljeg u prazno već pravljenje budalom samog sebe.
NN: Nedavo ste od Vlade RS tražili subvencije od 3.000 KM po hektaru zasijane pšenice, mislite li da je to realno?
USORAC: Svakako jeste, ali ako želimo biti konkurentni na svjetskom tržištu i postići daleko veće prinose od prosjeka koji trenutno imamo, a on se kreće od 3,5 do 4,5 tone po zasijanom hektaru, onda su ovakvi podsticaji nužni.
S druge strane, imate činjenicu da je premija za hektar obradive površine zasijan duvanom 3.200 KM, a za pšenicu 200 maraka, pa se pitam, ne napadajući proizvođače duvana kojima svakako treba dati uslove da rade i žive od svog rada, šta je važnije jesti ili pušiti. Ističući da je moje mišljenje da je pušiti ipak jedan oblik luksuza koji ne mora svako sebi da priušti.
Država svakako mora imati jednak tretman prema svim kulturama koje se siju kod nas. Mi smo poznata nacija po tome da jedemo puno hljeba, pa onda treba i da proizvodimo hljebno žito.
NN: Trebali bismo da odvojimo komercijalne farmere od sitnih proizvođača?
USORAC: Svakako. To je nužno s obzirom da je BiH na pragu ulaska u Evropu, ali za to su potrebna i veoma velika novčana sredstva. Vlada RS je napravila Strategiju razvoja poljoprivrede do 2011. godine koja je veoma dobra i ukoliko se ispoštuje može da zadovolji evropske standarde. Evropu ne interesuju sitni proizvođači nego oni veliki i pravi farmeri. Jedna osrednja farma krava od nekih 100 komada košta od 1,5 do dva miliona KM, a ne vjerujem da bilo koji farmer u RS to može sam da isfinansira.
Da smo u Hrvatskoj niko se ne bi bunio već bi nam država odmah dala 50 odsto sredstva, slično je i u Sloveniji, a i Srbiji. U BiH je to sve problem, naročito u RS koja je jako uspješna u proizvodnji mlijeka, a upravo u njoj nije riješen problem izgradnji farmi. Jedan od osnovnih problema su veoma visoke kreditne kamate, kao i problem sa garancijama kod banaka. U Hrvatskoj država za farmera garantuje prilikom dizanja kredita čime je zapravo i država sama sebe obezbijedila.
NN: Sa kojim se još problemom susreću poljoprivrednici u RS?
USORAC: Jedan od najočitijih problema svakako su i koncesija i zakup poljoprivrednog zemljišta, naročito zato što ni 30 odsto nekada državnog zemljišta nije riješeno kroz koncesije. To zemljište se zloupotrebljava, a pojedinci ga čak koriste kao i građevinsko i mi ćemo kao Udruženje poljoprivrednika tražiti da se izvrše revizije svih koncesija i zakupa koji su već izvršeni u RS.