Banjalučani piju potpuno ispravnu i zdravu vodu iz gradskog vodovoda, kaže u intervjuu za "Nezavisne" Novak Petraš, načelnik Odjeljenja za inspekcijske poslove u Administrativnoj službi Banjaluke.
"Svakodnevno se u procesu proizvodnje vode u 'Vodovodu' tehnološki vrše labaratorijski pregledi zdravstvene ispravnosti vode. Konstantno, čitav dan. Kontrolu vrše ovlaštena lica iz Republičkog zavoda za zaštitu zdravlja. Oni posjeduju nalaze, kao i ljudi u 'Vodovodu' da je voda ispravna. Takođe, zdravstveno-sanitari inspektori grada Banjaluka vrše kontrolu redovnosti uzimanja uzoraka radi analize. I to je potpuno ispravno. Svi nalazi govore da je voda dobra", kategoričan je Petraš.
NN: Kako komentarišete navode udruženja građana s Manjače da na lokalitetu gdje su ukopane uginule ovce dolazi do onečišćenja podzemnih voda i izvora koji se ulivaju u Vrbas?
PETRAŠ: Netačni su navodi da je na platou Manjače negdje, kako je to rekao izvjesni Živko Moconja, izvršen pokop ovaca zaraženih brucelozom koje su eutanazirane 2006. i 2007. godine i da postoji mogućnost odlaska te zaraze u vodotok rijeke Vrbas. To je netačno zato što je lokacija stočnog groblja, koja je urađena 2006. godine, određena vodeći računa o svim kriterijumima od strane Glavne veterinarske republičke inspekcije, Veterinarske inspekcije grada Banjaluka, predstavnika Centra za unapređenje i razvoj sela Banjaluke, uz prisustvo predstavnika Ministarstva odbrane BiH. Lokacija je pravilno odabrana, izvršeno je pravilno iskopavanje u skladu s propisima, izvršena je dezinfekcija tog prostora gdje je izvršen ukop, izvršena je dezinfekcija leševa eutanaziranih grla, izvršeno je po propisu po dubini zakopavanje i zatrpavanje, a groblje je propisno zagrađeno. Prošle godine smo čak imali i posjetu predstavnika međunarodne zajednice, koji su obišli to stočno groblje i dali pozitivna mišljenja, čak nas i pohvalili što smo odabrali jednu takvu lokaciju na kojoj će se vršiti po pravilima i propisima ukopavanje eutanaziranih životinja.
NN: Međutim, postoje stručnjaci koji kažu da zaraženu stoku obavezno treba spaliti, a ne zakopati, pogotovo ne u slivnom području i kraj izvorišta.
PETRAŠ: To što neki stručnjaci kažu, neka kažu. Oni kažu da treba spaliti, pa neka kažu gdje to piše. Neka se pozovu na propis koji kaže da je obavezno spaljivanje, a da ukopavanje nije pravilno, odnosno ukopavanje na određenoj dubini uz prethodnu pravilnu dezinfekciju zaraženih i uništenih grla.
NN: Vi tvrdite da nema apsolutno nikakve opasnosti...
PETRAŠ: Odgovorno izjavljujem da je urađeno po svim propisima.
NN: Nakon raspada trupala tvrdite da nema bilo kakve šanse da dođe do zagađenja zemljišta i vode?
PETRAŠ: Nema nikakve. Pa s takvim stvarima se ne smije igrati. Mi imamo zapisnike o načinu eutanaziranja, kako je izvršena dezinfekcija, na kojoj dubini i kako je izvršeno ukopavanje. Nisu to samo onako ubijene zaražene životinje. Sve bakterije kojima su one bile zaražene su uništene. Njih više nema, one su uništene.
NN: Nakon reakcije javnosti hoćete li raditi dodatne analize zemlje i vode na tom lokalitetu?
PETRAŠ: Moraćemo, da bismo sve to demantovali i argumentovali. Još jednom ponavljam da je samim načinom pokopa i dezinfekcije već preduprijeđena mogućnost zaraze podzemnih voda.
NN: Koliko životinja je tačno eutanazirano i zakopano na tom lokalitetu?
PETRAŠ: Imali smo 2006. godine oko 1.000 uginulih grla, 2007. godine oko 90 grla. Imali smo gore neke manje brojeve oko 10-20, ali to je možda broj negdje do 1.200-1.300 grla, a ne 3.000, kako se tvrdi. Mi imamo namjeru da tu vršimo i dalje pokopavanje.
Ponavljam još jednom da ćemo na zahtjeve građana ili javnosti izvršiti dodatna ispitivanja eventualnog uticaja sada i zagađenosti tih podzemnih voda.
NN: Ko je odredio lokaciju za zakopavanje?
PETRAŠ: Mi smo odredili uz konsultaciju sa Centrom za razvoj i unapređenje sela da je to najpovoljnija lokacija, da je izvan grada, to je zemljište koje je dato gradu na upravljanje. Konsultovali smo se s Veterinarskom republičkom inspekcijom.