TREBINJE - Božidar Vučurević, bivši predsjednik opštine Trebinje, danas je izjavio da bi radije umro nego da pristane da ga predaju Hrvatskoj, ali da nema ništa protiv da odgovara pred bh. pravosuđem.
"Ja nikada nisam otišao niti ću ikada otići u Dubrovnik, jer bih radije otišao u zemlju, kod pokojnog oca, nego da se tamo nada mnom iživljavaju. Za ovu bojazan imam i debeli razlog jer posjedujem dokumentaciju da sam još prije početka rata u Hrvatskoj osuđen na smrt, a pokušan je i atentat na mene", rekao je Vučurević brojnim okupljenim novinarima.
On je istakao da ga još niko ni iz srbijanskog, niti iz bh. pravosuđa nije kontaktirao. Raduje se, kaže, suđenju u BiH, gdje će mu, kako tvrdi, biti dozvoljeno da dokaže i svoju i nevinost cijelog svog naroda, te da se ono što je činila JNA, koja je, kako je rekao, bila i srpska i hrvatska i muslimanska, mora razdvojiti od perioda kada je napustila teritoriju RS, gdje su samo u Trebinju poginula 72 vojnika, čija su tijela kasnije razmijenjena.
On je ponovio i svoje ranije izjave da posjeduje dokumentaciju po kojoj nije kriv ni za napade na Dubrovnik, niti za bilo koju drugu vojnu intervenciju s trebinjske teritorije, te da u toj dokumentaciji crno na bijelo stoji da su u ratu bile odvojene civilna i vojna vlast. Ne boji se, kaže, ni hapšenja SIPA, niti bilo koga drugog.
Bojim se jedino Boga i žene, a ne SIPA i kiše, poručio Vučurević
"Bojim se jedino Boga i žene, a ne SIPA i kiše. Zašto bih se plašio", dodao je Vučurević.
On kaže da se, dok je boravio u Beogradu, dva puta sedmično javljao nadležnom sudu, a ponovno određivanje pritvora nadležnog suda je komentarisao kao "tjeranje sile na sjekiru".
"Nisam uspio dobiti srbijansko državljanstvo, jer da sam ga dobio, ne bih ni bio hapšen. Oni nemaju nikakve nadležnosti ni za moje hapšenje, niti za raspisivanje bilo kakve potjernice jer nisam njihov državljanin", pojasnio je Vučurević i dodao da mu se zasad ne ide u Srbiju, te da će s one strane Drine ići "čim Srbija postane ponovo Srbija".
Obični putnik u autobusu
Znao sam da ako sjednem u putnički automobil mogu biti kontrolisan na putu, a nemam ni lične karte, pa sam kao najobičniji putnik sjeo u autobus i tako, na najsigurniji način, prešao granicu, priča Božidar Vučurević. Kaže da ne zna ni čiji je autobus vlasništvo, ni je li u pitanju redovna autobuska linija Trebinje - Beograd, te da je granicu prešao na relaciji od Bijeljine do Priboja.
"A što mene nijesu gledali, to ja ni ženi nijesam rekao, a ne vama", dodao je.