BANJALUKA, PRNJAVOR - Za ratne zločine počinjene nad Srbima na vozućkom ratištu još niko nije odgovarao iako postoji veliki broj materijalnih dokaza i živih svjedoka koji ih mogu potvrditi.
Kako saznaju "Nezavisne", jedan od razloga za opstrukciju zločina je i pokušaj da se sakriju sva zlodjela jedinice "Crni labudovi", koja je tokom ratnih sukoba u BiH imala poseban status u Armiji RBiH i direktnu vezu sa Alijom Izetbegovićem.
Primjer za prikrivanje zločina "Crnih labudova" je slučaj vojnika VRS Novice Samardžića, kojeg su ranjenog zarobili pripadnici te jedinice na vozućkom ratištu 6. juna 1994. godine, a čije mrtvo tijelo je razmijenjeno 4. avgusta iste godine.
Stoja Samardžić, majka pokojnog Novice, kaže da se kod sinovih saboraca koji su sa njim bili odvedeni u Kakanj, gdje se nalazila komanda "Crnih labudova", raspitivala o okolnostima pod kojima je on nastradao, ali sumnja da joj oni iz poštovanja nikad nisu ispričali cijelu priču.
Ipak, kaže da joj je zarobljenik Drago Marković iz Doboja, koji je u međuvremenu umro, pričao da je njen sin podlegao negdje oko 15. jula.
"On nije mogao podleći samo od rana, jer kako mi je Marković kazao rane koje je imao po leđima od gelera nisu mogle biti smrtonosne", priča Stoja i dodaje da se stanje njenog sina, po Markovićevom svjedočenju, drastično pogoršalo nakon što ga je jedan od čuvara natjerao da guta metke.
Međutim, ono što ovaj slučaj dodatno čini interesantnim su dokumenti 7. muslimanske brigade sa pečatima Armije RBiH i oznakama strogo povjerljivo, koji bi trebalo da skrenu pažnju sa pravih počinilaca zločina počinjenog nad Samardžićem.
Tako se u jednom takvom izvještaju do kojeg su došle "Nezavisne", koji potpisuje komandant Vojne policije Šerif Patković, navodi da je 20. oktobra 1995. godine "vojni policajac Halil Vrčić zbog nervne rastrojenosti u muzičkoj školi na smrt pretukao Novicu Samardžića, pripadnika lake prnjavorske brigade".
U drugom "izvještaju o zarobljavanju četnika", koji potpisuje komandant Vojne policije Halil Brzina, a koji na sebi takođe sadrži pečate Armije RBiH i strogo povjerljivo, pak kaže da je Novicu Samardžića u muzičkoj školi u Zenici ubio u samoodbrani Aman El Ruždi.
Karakteristično za oba ova izvještaja je da ubistvo Samardžića smještaju u 1995. godinu i muzičku školu u Zenici i pored toga što je poznato da je on ubijen u Kaknju i sahranjen u avgustu 1994. godine.
Ninko Đurić, potpredsjednik Udruženja ratnih zarobljenika "Vijenac" Vozuća, koji se posvetio istraživanju zločina na ovom ratištu, tvrdi da dijelovi AID-a, nekadašnje obavještajne službe, na sve načine pokušavaju da prikriju zločine "Crnih labudova".
Što se tiče slučaja Novice Samardžića, Đurić smatra da je tu počinjen klasični ratni zločin nad zarobljenikom, koji je odveden kao ranjenik, što cijelom slučaju daje dodatnu težinu.
"Njega su pripadnici 'Crnih labudova' ranjenog zarobili i odveli u Kakanj, gdje je poslije tortura preminuo", kaže Đurić, dodajući da za to neko mora odgovarati iz jedinice koja je zarobila Samardžića.
Đurić kaže da su svjedoci koji su bili sa Samardžićem po oslobađanju tvrdili da su ih nakon zarobljavanja držali u jami oko tri dana i tukli. Nakon toga, kako su tvrdili ovi svjedoci, prebačeni su u jednu od baza "Crnih labudova" u Kaknju, gdje je tortura nastavljena i to uz pomoć elektrošokova, gašenjem cigareta po tijelu i udaranjem kundacima.
"Sada se pokušava da se sa 'Crnih labudova' i Haseta Tirića, komandanta te jedinice, svi zločini počinjeni na vozućkom ratištu svale na mudžahedine", smatra Đurić i dodaje da ostaci AID-a, koji očigledno imaju informacije, pečate i imena ljudi, fabrikuju poluinformacije i da na taj način žele da stvore konfuziju.
Prema njegovim riječima, ovo djelo nije usamljen zločin, jer, kako kaže, postoje neoborivi dokazi da su "Crni labudovi" i u drugim slučajevima činili zločine.
Da li Tužilaštvo BiH vodi neku istragu o zločinima koje je počinila jedinica "Crni labudovi" ili bilo koju drugu za počinjene zločine nad Srbima, Boris Grubešić, potparol Tužilaštva, nije mogao reći ništa o tome.