BANJALUKA - Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, o kojem će na sljedećem zasjedanju raspravljati poslanici Narodne skupštine RS, je nepotreban i može dovesti do velikih problema, prije svega većeg odliva novca iz budžeta Srpske, ali i dodatno iskomplikovati situaciju kada je riječ o postupcima koji se vode pred sudovima u Republici Srpskoj.
Ovo smatraju pojedine sudije i advokati, istovremeno ističući da Republika Srpska ima Zakon o parničnom postupku u kojem su vrlo precizno definisani rokovi čije bi poštovanje umnogome ubrzalo procese pred sudovima i dovelo do veće efikasnosti.
"Zakon će samo donijeti probleme ionako slabom budžetu Republike Srpske. Prvo je trebalo imenovati dovoljno sudija kojih sada nedostaje, pa onda donijeti ovaj zakon. Ovako će stranke dobijati sve te sporove protiv Srpske, što će se s vremenom mjeriti desetinama miliona maraka javnog duga. A, ovaj broj sudija to sada objektivno ne može da stići", rekao je za "Nezavisne" Milan Blagojević, sudija Okružnog suda u Banjaluci, dodajući da je predloženi zakon i sredstvo za obračun moćnika sa pojedinim sudijama koje će biti prikazane da ne rade, a u stvari je problem što ne mogu stići. Smatra da će primjena Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku samo dodatno povećati broj predmeta i namaknuti pare u ruke stranaka i advokata koji će se usavršiti u pokretanju i dobijanju ovih sporova i to sve "preko grbače budžeta i naroda".
Inače, predloženim Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, koji će ukoliko se usvoji u NSRS i na čijem je dnevnom redu sjednice koja je u utorak, primjenjivati od 1. januara naredne godine, predviđeno je da se stranci kojoj je povrijeđeno pravo dosudi novčano obeštećenje od 300 do 3.000 KM po predmetu, a u posebnim slučajevima kada je više lica oštećeno, odnosno kada je utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku, naknada štete može iznositi do 20.000 KM po predmetu. Sredstva za isplatu novčanog obeštećenja se isplaćuju iz budžeta Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za isplatu novčanog obeštećenja.
Prije izrade ovog zakona, Ministarstvo pravde Republike Srpske, kako navode u obrazloženju zakona, izvršilo je analizu i utvrdilo da je neefikasnost vođenja postupaka i veliki broj zaostalih predmeta razlog zbog kojeg Ustavni sud BiH često i sve više donosi odluke kojima se utvrđuje povreda prava na suđenje u razumnom roku i dosuđuje odšteta.
"Činjenica je da u BiH ne postoji posebno pravno sredstvo kojim bi se osigurala zaštita prava na suđenje u razumnom roku, te da se dužina trajanja postupka može osporavati samo podnošenjem apelacije Ustavnom sudu BiH, a što se u posljednje vrijeme čini u velikom broju slučajeva", navodi se u obrazloženju Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku.
Ustavni sud BiH u 2017. godini donio je 107 odluka o povredi prava na suđenje u razumnom roku koje se odnose na Republiku Srpsku, zbog čega je isplaćeno malo više od 270.000 KM, dok je 2018. godine bilo 88 odluka po osnovu kojih je isplaćeno malo manje od 60.000 KM. Od januara 2019. do juna ove godine bilo je 85 odluka Ustavnog suda BiH koje su RS koštale malo više od 92.000 KM.
"Mislim da nam Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku nije potreban. Dali smo svoje primjedbe, konkretno u zakonu recimo nema sankcije za sudiju koji ne poštuje rokove. Mi imamo Zakon o parničnom postupku sa vrlo jasnim rokovima i ne vidim potrebu za donošenjem zakona koji će nam samo iskomplikovati situaciju. Potrebno je samo malo više discipline i popuniti sudove u kojima nedostaje sudija kao što je recimo Privredni sud u Bijeljini koji nema dovoljan broj sudija", rekao je za "Nezavisne" Branislav Ristić, predsjednik Advokatske komore Republike Srpske.
Prema predloženim rješenjima iz Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, onaj ko smatra da mu je povrijeđeno to pravo, sudu pred kojim se vodi postupak podnosi zahtjev za ubrzanje postupka, a predsjednik suda u roku od 15 dana od sudije koji vodi postupak zatražiće izvještaj, tačnije informacije o postupku kao što su dužina trajanja, zatim razlozi zbog kojih postupak nije završen u roku, kao i mišljenje u kojem roku se može završiti. Sudija predsjedniku suda mora odgovoriti najkasnije za osam dana, a predsjednik suda u roku od 60 dana odlučuje o podnesenom zahtjevu za ubrzanje postupka i ako utvrdi da se neopravdano odugovlači donosi rješenje i određuje rok za preuzimanje određenih procesnih radnji koji ne može biti duži od tri mjeseca. Zanimljivo je da sudija u ovom slučaju nema pravo žalbe na rješenje predsjednika suda.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.