PRIJEDOR - Masovna grobnica Tomašica zasad je najveća grobnica pronađena u BiH, odakle su dosad ekshumirani posmrtni ostaci 369 žrtava, od toga 230 kompletnih tijela.
Članovi udruženja žrtava i porodice nestalih smatraju da ovo stratište nedužnih ljudi treba obilježiti na odgovarajući način, a pojedini su mišljenja da na ovom lokalitetu treba biti otvoren memorijalni centar.
Predsjednik Saveza logoraša u BiH Jasmin Mešković podržava inicijativu da se mjesto masovne grobnice Tomašica pretvori u memorijalni centar.
-Stav Saveza logoraša u BiH je da sva mjesta gdje je izvršen zločin i genocid nad logorašima treba da se obilježe i da se uradi jedna vrsta komemoracije, da se to mjesto ne zaboravi i ostane u sjećanju svim mlađim generacijama kako se nikad nikome na prostoru BiH ne bi ponovilo - kazao je Mešković u izjavi Feni.
Ističe, međutim, da pored Tomašice, u Prijedoru treba obilježiti i ostala mjesta gdje je izvršen zločin nad logorašima, kao što je Sušica, Manjača i ostali logori.
Predsjednik Udruženja Prijedor 92 Mirsad Duratović mišljenja je također da se sva mjesta stradanja trebaju obilježiti, ali naglašava da o tome trebaju da odluče porodice, a "ne neko sa strane".
-Žalosno je to što grobnica Tomašica postaje pozornica kako za vladin tako i nevladin sektor. Mnogi koji se nisu svih ovih godina unazad uopće pitali kako žive porodice tih nestalih, danas dolaze na Tomašicu, slikaju se i odlaze, opet bez da su bilo koga pitali gdje su porodice tih ubijenih, gdje su njihova djeca te od čega ona žive i kako se školuju - kaže Duratović u izjavi Feni.
Stav Udruženja Prijedor 92 je, dodaje, da se trebaju sva mjesta stradanja na ovom području obilježiti, između ostalih i Tomašica, ali će o tome odlučiti sva udruženja koja zastupaju žrtve iz Prijedora.
Zamjenik predsjednice Udruženja Prijedorčanki Izvor Edin Ramulić smatra da se Tomašica svakako treba obilježiti, ali ne na način da to bude memorijalni centar.
-Mjesto gdje je pronađena jedna od najvećih masovnih grobnica u bosanskoj Krajini treba jednog dana obilježiti ali mi u Prijedoru imamo drugu listu prioriteta. Ono što je nama bitno jeste da obilježimo mjesta gdje su ljudi ubijani, gdje su zatvarani i svakako da nam je bitno da u samom gradu podignemo memorijal - objasnio je Ramulić u izjavi Feni.
Naglašava da memorijalni centar podrazumijeva infrastrukturu, građene objekata, postavljanje postavki, dokumentarnih i umjetničkih, te se "postavlja pitanje da li treba graditi takvu jednu infrastrukturu na takvom pustom lokalitetu gdje će malo ko slučajno doći".
-Ovu masovnu grobnicu treba svakako na neki način zaštititi s jednim spomen obilježjem, ali nikako kao memorijalni centar koji ima više edukativnu funkciju - potcrtava Ramulić.
Predsjednik Udruženja logoraša Kozarac Sabahudin Garibović pojašnjava kako je "memorijal mjesto stradanja ljudi, a ne grobnica".
-Činjenica je da sama riječ memorijal govori o mjestu stradanja ljudi, a grobnica je grobnica. Mjesto stradanja ljudi su memorijali, a memorijali bi trebali biti u Omarskoj, Keratermu, Trnopolju, Manjači, ondje gdje su ljudi stradali. Grobnica se treba obilježiti kao grobnica. Znači ondje gdje su te ljude dovezli i bacili. Oni su dovezeni iz nekih drugih sekundarnih grobnica tu i bačeni - navodi Garibović u izjavi Feni.
Prilikom nedavne posjete lokalitetu masovne grobnice Tomašica, predstavnici udruženja civilnih žrtava rata s područja Unsko-sanskog kantona iznijeli su stav da bi se na ovom lokalitetu trebao otvoriti memorijalni centar.
Na ovaj način, kako su kazali, svake godine bi se moglo odati dužno poštovanje nedužno ubijenim ljudima.
Iz Instituta za nestale osobe BiH očekuju da bi na lokalitetu grobnice Tomašica moglo biti pronađeno više stotina žrtava.
Riječ je o civilima bošnjačke i hrvatske nacionalnosti koji su ubijeni na području Prijedora i u koncentracionim logorima koji su bili u i oko Prijedora.
ČENGIĆ: "Ponijeli su ono što su mislili da će im trebati, nisu znali da idu u smrt"
Iz primarne masovne grobnice Tomašica, na području Prijedora, gdje treći mjesec traje ekshumacija, do sada su ekshumirani posmrtni ostaci 430 žrtava od toga 275 kompletnih tijela.
Glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić je u razgovoru za Agenciju Fena kazala da se na lokalitetu rudnika Tomašica nalazi najveći broj ubijenih civila u našoj zemlji.
Podsjeća da su ekshumacije na ovom lokalitetu rađene i u ranijem periodu, 2004. godine ekshumirani su posmrtni ostaci 26 žrtava, 2006. godine 10 žrtava, a riječ je o kompletnim posmrtnim ostacima.
- Dio masovne grobnice Tomašica bio je izmješten na lokalitet Jakarina Kosa. Iz ove sekundarne masovne grobnice ekshumirani su posmrtni ostaci 373 žrtve. Ove dvije grobnice povezane su na temelju DNK analize. Dijelovi tijela ubijenih civila pronađeni su na obje ove lokacije. Dakle, imajući u vidu ranije ekshumacije na ovom loklitetu, zatim izmještanje posmrtnih ostataka s ciljem da se žrtve nikad ne pronađu i zločin ne dokaže, sa sigurnošću možemo reći da je Tomašica najveća masovna grobnica u našoj zemlji. Na ovom lokalitetu nalazili su se posmrtni ostaci više od 800 žrtava- kazala je Čengić.
Po njenim riječima, uz žrtve pronađeni su dokumenti - lične karte, pasoši, svjedočanstva, fotografije, sitan novac, lični predmeti.
- Ponijeli su ono što su mislili da će im trebati, nisu znali da idu u smrt. Jedni su ubijeni odmah na kućnom pragu, drugi su odvedeni u koncentracione logore gdje su mučeni, ponižavani, pretučeni do smrti ili strijeljani. Iz prijedorskih koncentracionih logora mnogi zatvorenici nisu izašli živi, njihovi posmrtni ostaci pronalaze se po masovnim grobnicama u i oko Prijedora- kazala je Čengić.
Dodala je da dokumenti koji su pronađeni imaju vidljive lične podatke tako da se može reći da je riječ o civilima bošnjačke i hrvatske nacionalnosti ubijenim u Prijedoru i okolnim mjestima.
- Ipak za svaki pronađeni posmrtni ostatak uzet će se koštani uzorak za DNK analizu da bismo sa sigurnošću utvrdili identitet pronađenih žrtava- kazala je Čengić.
Tomašicu svakodnevno posjete obitelji koje još tragaju za svojim najmilijima, nadajući se da su njihovi posmrtni ostaci baš u ovoj grobnici.
Čengić navodi da su udruženja obitelji nestalih osoba, civilnih žrtava rata, osoba s invaliditetom, logaraša, i brojna druga udruženja posjetila ovu masovnu grobnicu da bi odali počast nevino ubijenim žrtvama.
Po njenim riječima, ekshumaciju pomažu obitelji s područja Prijedora i Kozarca koje finansiraju rad jednog bagera, donose hranu radnicima i očekuju svaki dan da će se pronaći kosti njihovih srodnika.
Zbog ogromnog prostora koji se pretražuje, ali i veličine same grobnice Međunarodna komisija za nestale osobe ICMP angažirala je kompletan tim antropologa koji svakodnevno rade u grobnici i vade tijela žrtava.
- U Prijedoru su u ljeto 1992. godine ubijani civili, među njima djeca, žene i starci. Veliki broj Prijedorčana odveden je u koncentracione logore iz kojih se mnogi nisu nikad vratili. Očekujemo da bi se u ovoj masovnoj grobnici mogli nalaziti i posmrtni ostaci djece, jer se u Prijedoru još traga za 70-oro djece koji su ubijeni zajedno sa svojim roditeljima u njihovim kućama- kazala je Čengić.
Dodala je da je u Prijedoru ubijeno 117 djece, a najmlađa žrtva u Prijedoru bio je dvogodišnji dječak čiji posmrtni ostaci još nisu pronađeni.
- U Prijedoru se još traga za oko 1.200 žrtava, civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti koji su ubijeni u ljeto 1992. godine- kazala je Čengić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.